39. hrvatski seminar za strane slaviste

Dubrovnik, 23. kolovoza – 3. rujna 2010.

Poštovane kolegice i kolege, 39. po redu hrvatski seminar za strane slaviste održat će se u Dubrovniku od 23. kolovoza do 3. rujna 2010. U nastavnom dijelu programa naši će polaznici sudjelovanjem u radu lektorata/proseminara moći poboljšati svoje znanje hrvatskoga jezika, odnosno proučavati odabrane lingvističke, književne i povijesnokulturološke teme. Pojedinosti o 39. seminaru objavit ćemo u ožujku 2010. godine.

Novo u Anagramu

Tamno mjesto

Branko Čegec

boja bure, zanos kose

morris bi sprayem slikao piramide:
skinuo bi majicu, stavio masku i
raspalio bojom po nazubljenu kartonu:
uokolo se skupljala rulja i skandirala.
onda bi došli gutači vatre, bubnjari i nemirne djevojčice,
u predvečerje, kada se stuštila bura s druge strane zaljeva,
i kada su suncobrani poletjeli u nebo
zajedno s betonskim držačima i gostima na terasi:

yves i dabo sjedili su nasuprot,
kao i prethodne večeri:
onda se tanja premjestila jer nije mogla zauzdati kosu.
tako je zajebala moju, koja je drsko ulijetala u usta,
u pivsku pjenu, koja je presijecala pogled prema rijetkim,
drhtavim šetačicama na korzu

morris bi i dalje sprayem slikao piramide,
vjetar bi raznosio raznobojnu maglicu u lica promatrača
s prisilno usidrena broda,
jedan je gost na terasi preko puta naručio
ožujsko i četiri apaurina
jedna se žarulja naprasno ugasila.
tanja je rekla: to sam bila ja;
uspijem svaki put kada to stvarno poželim.

2001-08-12

Opširnije: Tamno mjesto

Janusove sestre

Zvjezdana Jembrih

Tamara i Amnon*

Lijepe životinje Rousseaua Carinika. U dekirikovskom prostoru (stupovlje, jantar, mjed). I Magritte.

Izmjenjuju osmijehe – kao znakove zavjere. Vrebanje.

Ona mu šalje zvuk svojih koraka ujutro, a onda nestaje, sve do večeri. On nad kamenim pločama pronalazi uklesane vijuge njena mirisa. Ili se, recimo, ona jutrom penje na najviše stablo u vrtu i ljulja se, viseći naglavačke, satima. On, naslonjen na stup, stopljen sa stupom, nepokrenut. Sumrak. Dozivanje.

Igraju se igara koje sami izmišljaju, jer drugih nema. I tako. Cijelog ljeta.

A onda se nešto događa. Ne zna se točno što. Vjerojatno otkrivaju cenzuru, kao posebno lukavstvo. Vrlo, vrlo suptilno. Sofisticirani eros zatočene djece. Igra im se odjednom premeće u ples. Svaki uzmak, jer se radi o krugu, jest bliženje. Time troše svoj prostor – kao što se pod vodom troši dah. Više im nije dano.

Tamara shvaća. Amnon spava. Prestaju (dakle) biti isti. Noć je. Ona ustaje, veoma rano i odlučuje da će odlučiti. Da ga spasi. Poslužuje se njime. Njegovom posteljinom. Dok ga nema ili dok se još budi, dok još ima zaklopljene oči. Između dviju jednakovrijednih nemogućnosti, između dvaju uzaludnih pokušaja stupanja na snagu riječi DA ili riječi NE, dok još nitko ne dospijeva posegnuti za upaljačem, upaliti radio, cigaretu ili svjetlo, između dviju mentalnih budnosti (Scile i Haribde) – ona ga jednostavno oslobađa. (Za nju, odlučivačicu, nije važno), i sve traje dovoljno kratko da bi uopće bili potrebni kriteriji.

Let jedne te iste ptice za to vrijeme još je trajao u ogledalu zdenca.

Opširnije: Janusove sestre