Lovrijenac: priča o slobodi

U srijedu, drugoga tjedna Škole, studenti su nastavili s upoznavanjem dubrovačkih znamenitosti te su se uz pratnju stručnoga vodstva uputili prema osamljenoj tvrđavi Lovrijenac.

Lovrijenac je tvrđava podignuta na 37 metara visokoj hridi izvan zidina sa zapadne strane Dubrovnika. Razlozi njezine gradnje obrambene su naravi, a prvotna zadaća bila joj je zaštita Grada od mletačkoga brodovlja. Zbog svoje važnosti, ali i gradske predaje o njezinu podizanju koje je spriječilo mletački prodor u Grad, prozvana je simbolom otpora „krilatom lavu“. Prvi autentični povijesni podaci o Lovrijencu potječu s početka 14. stoljeća, a nalazimo ih u arhivskome dokumentu o izboru kaštelana, odnosno zapovjednika, dok je konačni izgled utvrda dobila u 15. stoljeću. Uz tvrđavu se veže i jedna od dvije moguće teorije o razvoju/postanku Dubrovnika, i to ona o počecima Grada na spomenutoj hridi. Kao argument za navedenu tezu spominje se crkvica Sv. Lovre koja se nalazi unutar same tvrđave, a navodno je podignuta još u 10/11. st. Lovrijenac je ime dobio po istoimenoj kapelici u kojoj je uvijek boravila barem jedna mlada časna koju su Dubrovčani nazivali „picokara“ što je bio zajednički naziv za časne sestre bez položenih zavjeta.

Nakon što su se studenti ukratko upoznali s najranijom poviješću tvrđave, nastavili su uspinjanje prema glavnom ulazu u tvrđavu koji datira iz 15. st. Iznad samih ulaznih vrata uklesano je geslo Dubrovačke Republike koje svjedoči o najvažnijem dubrovačkom ideologemu, a to je sloboda: „Sloboda se ne prodaje ni za sva blaga svijeta“. Upravo zbog obrane te glorificirane slobode, debljina zidova strateški je osmišljena – prema moru (zapadnoj strani) debljina zidina doseže čak dvanaest metara, dok je prema gradu ta debljina znatno manja te ne iznosi ni puni metar. Zapovjednik tvrđave, tzv. kaštelan, birao se iz redova vlastele, a mijenjao se svaki mjesec. Osim debljine zidova, Lovrijenac je bio opremljen i mnogobrojnim topovima, a najveći i najslavniji među njima zvao se „Gušter“, djelo je domaćega ljevača topova Ivana Rabljanina, a nalazio se na najvišoj terasi tvrđave. Tvrđava se naime sastoji od tri terase među kojima je najviša i najprivlačnija upravo zbog prekrasnoga pogleda koji je oduševio i polaznike. Tvrđava je tijekom stoljeća često mijenjala svoj izgled i funkciju pa je tako za vrijeme Talijana funkcionirala kao zatvor, a za vrijeme austrijske okupacije pretvorena je u vojarnu. Današnji je izgled poprimila nakon 1945. godine te se u suvremeno doba koristi kao kulturna pozornica, a svakako je najpoznatija po izvedbama Hamleta zahvaljujući kojemu je postala i simbol Dubrovačkih ljetnih igara.

Fotoalbum