Minus i minus daju plus ‒ o dvostrukoj negaciji u hrvatskome
Treće predavanje jezikoslovnoga ciklusa održala je doc. dr. sc. Iva Nazalević Čučević, članica Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirala je kroatistiku i južnu slavistiku (makedonistiku i slovenistiku) 2005. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Doktorirala je 2015. s disertacijom Kontrastivna analiza sintaktičke negacije u hrvatskome i makedonskome jeziku. Posljednje tri godine obavlja funkciju programske tajnice Zagrebačke slavističke škole, a ovom je prigodom okupljenima govorila o fenomenu dvostruke negacije.
Predavačica je najprije iznijela pregled dosadašnjih istraživanja o negaciji u hrvatskim i drugim južnoslavenskim jezicima. U gramatikama tih jezika ona nije osobito zastupljena, ali se u novije vrijeme javljaju znanstvene monografije koje su joj posvećene. Negacija se općenito može podijeliti na parcijalnu i rečeničnu negaciju. Parcijalna negacija podrazumijeva nijekanje kojega od nepredikatnih članova jezičnoga ustrojstva (npr. Vidio sam ne pticu, nego ptičurinu ili On trenira odbojku, a ne rukomet), u što se uključuje i negacija glagola koji je dopuna modalnome glagolu (npr. Nastojim ne razmišljati o tome). Rečenična negacija podrazumijeva nijekanje predikata, čime se zapravo niječe rečenični sadržaj u cjelini (npr. Ne volim te). Može se izraziti morfološki, prefiksalno, ili sintaktičkim sredstvima, niječnicom ne ili veznikom ni(ti). Predavačica je istaknula da se rečenična negacija može ostvariti i ličnim i neličnim glagolskim oblicima (npr. Nemam vodu i Nema vode). Uputila je slušatelje i na jednu sintaktičku zanimljivost iz makedonskoga jezika: za razliku od hrvatskoga u makedonskome se između niječnice i glagola mogu pojaviti enklitike, ali ne u uskličnim rečenicama.
Docentica Nazalević Čučević upozorava na razliku niječnoga slaganja i dvostruke negacije koja se katkada u gramatikama zanemaruje. Kod niječnoga slaganja uz rečeničnu se negaciju pojavljuju i niječni rečenični izrazi (npr. nitko, ništa, nikada i dr). Tada je rečenična negacija uvjet da se pojave niječni rečenični izrazi, ali obratno ne vrijedi, što se naziva odnosom jednostruke implikacije. Smisao je iskaza negativan jer postoji samo jedna logička negacija, npr. Nitko nikada nikomu to nije rekao. S druge strane kod dvostruke negacije smisao je iskaza afirmativan jer se dvije negacije poništavaju, npr. Nije se ponašao nepristojno. Dvostruka je negacija mnogo plodnija u jednostavnim rečenicama, ali se javlja i u složenima. U jednostavnim se rečenicama može pojaviti u okviru jednoga rečeničnoga člana (npr. Ukrajinski nogomet nije mi nepoznat, Nitko nije bez mana) ili se može pojaviti uz predikat i neku njegovu dopunu (npr. Ne volim neradnike, Ne postoje neriješena pitanja). Na razini složene rečenice zavisnosložena rečenica imat će potvrdno značenje ako su zanijekane i glavna i zavisna surečenica. Dvostruka je negacija najčešća u subjektnim (npr. Nije točno da ne mislim na tebe) i atributnim zavisnosloženim rečenicama (npr. Nema kluba koji ga ne bi htio u ekipi), ali i u rečenicama tipa Ovo nema da ne prođe ili Nema da nema.
Predavačica je navela i nekoliko primjera gdje se dvostruka negacija izražava na zanimljiv način: Neće skočiti na glavu, kurac (dakle skočit će) i Nisu posvađani, malo sutra (dakle posvađani su). Ona takve izraze (kurac, malo sutra) smatra sintaktičkim paranegacijskim sredstvima. Nakraju je postavila pitanje što je pragmatička vrijednost dvostruke negacije.
Nina Nodilo
