Nalazite se ovdje: PočetnaAnagramJezik/lingvistika › Tekst i funkcionalni stilovi

Josip Silić

Tekst i funkcionalni stilovi

Kao način izražavanja ekspresivnosti služe i personifikacije predmeta istraživanja. (Personifikacija predmeta istraživanja jest davanje »osobnosti« tomu predmetu. Kad predmet tu »osobnost« dobije, ponaša se kao da on sam sebe istražuje.) Usp.:

Od svih funkcionalnih stilova najveću ljubav prema jezičnim klišejima gaji upravo administrativni stil.

Ili:

No taj »plijen« književnoumjetnički stil ne uzima zato da bi njime funkcionalne stilove od kojih ga uzima oponašao, nego zato da ih njime osmisli i preosmisli.

Na temelju onoga što smo rekli možemo izdvojiti bitna svojstva znanstvenoga teksta: logičnost, objektivnost, apstraktnost, eksplicitnost, preciznost i točnost. Ona uključuju i sažetost (ekonomičnost), i postupnost, i jasnoću, i neslikovitost, i neemocionalnost, i statičnost. Sva bi ta svojstva trebalo posebno i temeljito opisati. (Ona ni u nas ni u svijetu nisu opisana u cijelosti.)

Ono što podjednako zahtijevaju svi tipovi znanstvenoga teksta (i rasprava, i opis, i pripovijed, i razgovor), to je standardna obvezatnost. (Kako imenovanje tipova teksta mora poći od rezultata procesa, a ne od procesa, mi smo riječima rasprava, opis i razgovor pridružili riječ pripovijed, koja, kao i one, znači rezultat procesa. U tome se smislu ona razlikuje od riječi pripovijest.)

Mi ćemo ovdje navesti samo nekoliko (karakterističnih) primjera o kojima suvremeni znanstveni tekstovi malo vode računa.

Znanstveni tekst karakterizira tradicionalna normativnost, koja pretpostavlja uporabu »primarnih« gramatičkih oblika. Ona, tradicionalna normativnost, poštuje razliku između neodređenosti i određenosti oblika pridjeva i (pridjevnih) zamjenica, pa onda i odgovarajuću razliku u njihovoj deklinaciji (za neodređeni oblik predviđa imeničku, a za određeni zamjeničku deklinaciju). Tako će posvojne pridjeve na -ov-/-ev- i -in- (koji imaju samo neodređeni oblik) nuditi s oblicima neodređene (imeničke) deklinacije: Kombolova (a ne Kombolovog ili Kombolovoga) / Brešićeva (a ne Brešićevog ili Brešićevoga) / Miličina (a ne Miličinog ili Miličinoga) mišljenja. U skladu će s time nuditi i deklinaciju posvojnih (pridjevnih) zamjenica njegov, njezin i njihov: njegova (a ne njegovog ili njegovoga) / njezina (a ne njezinog ili njezinoga) / njihova (a ne njihovog ili njihovoga) mišljenja. Isto će tako postupiti kad bude riječ o (pridjevnim) neodređenim zamjenicama ovakav, takav, onakav, kakav, nikakav, nekakav i dr.: takva (a ne takvog ili takvoga) mišljenja.

Zamjenice će i priloge netko, nešto, nekoji, nečiji, nekako, nekad(a), negdje, nekamo i dr. nuditi bez prefiksa ne-: Ako tko (a ne ako netko) misli drukčije, neka kaže; Ako što (a ne ako nešto) ne valja, treba popraviti; Ako gdje (a ne ako negdje) bude trebalo tekst proširiti, neka ga proširi. Itd.

Kad se neodređene zamjenice nitko, nikoji, ničiji, nikakav i nijedan rabe s prijedlozima, prijedlozi se umeću između ni i tko, ni i koji, ni i čiji, ni i kakav i ni i jedan: ni od koga, ni od čega, ni od kojeg, ni od čijeg, ni od kakva, ni od jednog, ni pred kim, ni pred čim, ni pred kojim, ni pred čijim, ni pred kakvim, ni pred jednim itd. Usp.: Ni od koga nije mogao dobiti odgovor, Ni uz koje uvjete na to ne želi pristati, Ni na koji način tim postupkom ne može postići cilj, Ni s kim o tome nije razgovarao itd. To se pravilo sve manje poštuje, pa se umjesto ni od koga rabi od nikoga, umjesto ni od kakvaod nikakva, umjesto ni s čim s ničim itd.

Norma će o kojoj je riječ tražiti da se poštuju zakonitosti djelovanja neodređenosti i određenosti kategorije, pa onda i načina njezina izražavanja. Tako će, primjerice, nuditi neodređeni oblik pridjeva ondje gdje vlada zakonitost neodređenosti: Pred nama je nov (a ne novi) problem, Nedokažljiva (a ne nedokažljivog ili nedokažljivoga) mišljenja treba se kloniti itd.

U vezi je s krivim odnosom prema kategoriji neodređenosti i određenosti i sve češća uporaba riječi jedan u ulozi neodređenoga člana. Umjesto Pritom je naišao na problem koji mu je zadao dosta muke rabi se Pritom je naišao na jedan problem koji mu je zadao dosta muke, umjesto To je za nj bio nerješiv problem To je za nj bio jedan nerješivi problem itd. Posvojno-povratnu zamjenicu nudit će uvijek kad je posrijedi isti subjekt: Svoja razmatranja (a ne naša razmatranja) uskladit ćemo s takvim teorijsko-metodološkim postupcima, Svoja razmatranja (a ne vaša razmatranja) uskladit ćete s takvim teorijsko- metodološkim postupcima itd.

U vezi prijedloga nad, pod, pred, uz, za, u, na sa zamjeničkim enklitikama me, te, se, nj i nju tražit će da se poštuju ova pravila:

  1. Prijedlozi pod, nad, pred i uz u vezi s enklitikama me, te, se i nju dobivaju kratkosilazni naglasak i dugo završno ā: pòdā me, pòdā te, pòdā se, pòdā nj i pòdā nju. (Tako biva i s ostalima navedenim prijedlozima: nad, pred i uz.)
  2. Prijedlozi za, na i u u vezi s enklitikama me, te, se i nju dobivaju dugouzlazni naglasak: zá me, zá te, zá se i zá nju. (Tako biva i s ostalima navedenim prijedlozima: na i u.)
  3. Prijedlozi na, za i u u vezi s enklitikom nj dobivaju dugosilazni naglasak: nj, zâ nj i û nj.