Ivo Pranjković

Prostorna značenja u hrvatskome jeziku

Kategorija prostora nije se u jezicima morfologizirala, što znači da te kategorije nema (kao posebne gramatičke kategorije) ni na razini oblika riječi ni na razini vrsta riječi, za razliku npr. od kategorija vremena, načina, lica, broja, roda, glagolskoga vida, (ne)određenosti itd. Razloga tomu sigurno ne treba tražiti u manjoj važnosti kategorije prostora u jezicima u odnosu na spomenute. Naprotiv! Može se smatrati u najmanju ruku vjerojatnim da je kategorija prostora najvažnija jezična kategorija uopće. Katkada se čak, u okviru tzv. lokalističke teorije padeža ili čak (opće) teorije semantičkih lokalizacija (usp. Piper 1997: 16), odnosno u okviru tzv. gramatike prostora ili spacijalne gramatike (usp. Langacker 1982), većina drugih, pa čak i sve druge kategorije u jeziku izvode, izravno ili neizravno, iz kategorije prostora. »Lokalizam« je osobito čest u tumačenju temeljnih padežnih značenja i padežnih sustava uopće.

Glavnim razlogom za to što se kategorija prostora nije primarno gramatikalizirala (što ne postoje, drugim riječima, »prostorni oblici« kao što postoje vremenski i načinski oblici ili količinski oblici, tj. oblici jednine i množine) sastoji se u činjenici da se prostor neizravno izražava drugim primarnim (morfološkim) kategorijama, posebice kategorijom padeža i kategorijom lica. Te kategorije naime nužno pretpostavljaju i uključuju prostorne relacije.

Kategorijom padeža izražavaju se odnosi (vrlo često upravo prostorni) među predmetima, i to ponajprije tako što se pretpostavlja da se objektu lokalizacije utvrđuje mjesto uz pomoć lokalizatora, a mjesto lokalizatora vrlo se često smatra poznatim, uglavnom zahvaljujući govornom činu (to je naime u pravilu predmet koji je u blizini govornika ili sugovornika, odnosno predmet koji je poznat govorniku i sugovorniku, pa je onda poznat, ili se pretpostavlja da je poznat, i prostor na kojem se taj predmet nalazi).

Slično je i s kategorijom lica, kojom se označuju sudionici govornoga čina, a oni se uvijek i nužno nalaze u nekom prostoru, označuju i sam prostor, pa je lice u neku ruku »prostor koji govori« odnosno »prostor kojemu se govori«.

Rečeno nikako ne znači da se uopće ne može govoriti o »gramatici prostora«. Naime prostorna značenja izražavaju se morfosintaktički (npr. pojedinim padežnim oblicima i prijedložno-padežnim izrazima) ili sintaktički (rečenicama, složenim rečenicama, suodnosima rečenica u tekstu), a sve su to gramatički načini izražavanja prostornih značenja.

Vrlo se često prostorna značenja izražavaju i tvorbeno, posebice vrlo brojnim prefiksima, osobito plodnim kod glagola (npr. prevoziti, dovoziti, odvoziti, uvoziti, izvoziti, razvoziti itd.) i imenica (npr. prijevoz, izvoz, uvoz, odvoz, dovoz i sl.).

U imenica su također vrlo brojne i čitave skupine kojima se prostor označuje sufiksima, pogotovo u tzv. mjesnim imenicama (nomina loci). Osobito je u tom smislu u hrvatskome jeziku plodan sufiks -ište, koji se dodaje glagolskim i/ili imenskim osnovama i zajedno s njima označuje prostor na kojem se odvija kakva radnja ili prostor na kojem se nalazi (ili se nalazio) kakav predmet (kakvi predmeti), npr. spremište, skladište, bojište, igralište, izletište, sajmište, strnište, gnojište, kukuruzište, crkvište itd.

Kod imenica ženskoga roda posebno je plodan sufiks -onica kojim se označuje kakav, obično zatvoren prostor odnosno prostorija u kojoj se odvija neka radnja, npr. čekaonica, čistionica, gostionica, kladionica, kupaonica, prodavaonica, radionica, spavaonica, učionica, skakaonica itd.

Isto se tako prostor često označuje i prefiksalno-sufiksalnom tvorbom, npr. podbrđe = ›prostor pod brdom‹, usp. također analogno tomu predvorje, primorje, podmorje, prigorje, podgorje, zagorje, predgrađe, zagrađe itd.

Naravno, u svim jezicima prostor se vrlo često izražava i leksički (u užem smislu), tj. pojedinim riječima. Među riječima kojima se (leksički) izražava prostor osobito su česti prilozi (npr. ovdje, tamo, blizu, daleko, poprijeko), pridjevi (bliz, dalek, bočni, lijevi, desni, sjeverni), glagoli (npr. približiti, udaljiti, izići, ući, nadići, prijeći itd.) i imenice (npr. mjesto, prostor, prostorija, smještaj, lokalitet itd.).

Razmotrit ćemo ovdje pobliže izražavanje prostornih značenja padežnim oblicima, prefiksima, prijedložno-padežnim izrazima, prostornim prilozima, zatim izražavanje prostornih značenja na razini jednostavne, odnosno na razini složene rečenice i na razini teksta.

Prije toga bit će korisno obratiti pozornost na elementarna prostorna značenja što dolaze do izražaja u spomenutim jezičnim jedinicama kojima se izražavaju. Prostorna značenja mogu se najprije podijeliti na direktivna i nedirektivna (ili dinamična i statična). Direktivna značenja dijele se na značenje opće direktivnosti ili značenje linije kretanja (perlativnost) i na značenja posebne direktivnosti, a to su značenje udaljavanja (ablativnost) i značenje približavanja (adlativnost), a nedirektivno značenje pretpostavlja statičnost, tj. odsutnost kretanja i/ili odsutnost presupozicije kretanja (lokativ).

Osim opozicije direktivnost/nedirektivnost vrlo je česta na djelu i opozicija između unutrašnjega (intralokalizacija) i izvanjskoga (ekstralokalizacija). S obzirom na opoziciju direktivnost/nedirektivnost mogu se podijeliti i padeži. Tako su dativ (npr. prilazi šumi ili putuje k sestri) i akuzativ (prelazi most ili ulazi u šumu) direktivni padeži, s tim da se dativom označuje tzv. negranična direktivnost, a akuzativom granična, što zapravo znači da je predmet označen dativom samo orijentir kakva kretanja, a predmet označen akuzativom (stvarni) cilj kretanja (usp. Silić i Pranjković 2005: 219 i 223). Nedirektivni su padeži lokativ (npr. Šeće po parku) i instrumental (npr. Šeće parkom), dok se genitiv s obzirom na tu opoziciju može smatrati neutralnim. On naime može, ovisno o prijedlozima uz koje dolazi, imati i direktivna značenja, i to i značenje ablativnosti (najčešće), npr. Izišli su iz škole, Udaljili smo se od škole, i značenje adlativnosti, npr. Došli smo do škole, i značenje perlativnosti, npr. Vozili smo se pokraj škole, a može imati i nedirektivno značenje, npr. Igraju se ispred škole (usp. Piper 1997: 62-63).