Tanja Kuštović

Prilozi za izražavanje prostora

Jedno od sredstava kojima možemo izraziti prostor su prilozi. Klasična definicija priloga koju možemo pronaći u gotovo svakoj gramatici hrvatskog jezika kaže da su prilozi nepromjenjiva vrsta riječi kojom se izražavaju okolnosti u kojima se odvija glagolska radnja.

Kad već spominjemo da su prilozi nepromjenjiva vrsta riječi, recimo to da kod jezikoslovaca postoje neslaganja u vezi s tom osobinom. Naime, neki drže da se prilozi mogu komparirati (trči brzo, brže i najbrže) pa ih ubrajaju u skupinu djelomično promjenjivih riječi. Budući da se to odnosi uglavnom na načinske priloge, o tome ovdje neće biti riječi.

S obzirom na okolnosti, priloge možemo podijeliti na priloge vremena, mjesta, načina i količine. Prilozi odgovaraju na određena priložna pitanja: kada, gdje, kamo, kuda, kako, koliko i na pitanja koja su od ovih spomenutih izvedena (npr. otkad(a), dokad(a), otkud(a)) i druga).

U ovom tekstu bit će riječi o prilozima za izražavanje prostora.

Kad govorimo o prilozima za izražavanje prostora, recimo da ih treba podijeliti u tri skupine:

1. na priloge koji označavaju mjesto na kojem se netko (ili nešto) nalazi. To su prilozi mjesta. Oni odgovaraju na pitanje gdje?
2. na priloge koji označavaju cilj prema kojem se netko (ili nešto) kreće. To su prilozi cilja. Oni odgovaraju na pitanje kamo?
3. i na priloge koji označavaju smjer, odnosno put kojim se netko (ili nešto) kreće. To su prilozi smjera. Oni odgovaraju na pitanje kuda?

S obzirom na osnovu riječi priloge dijelimo na nepunoznačne (sinsemantične) riječi – zamjenički prilozi i na punoznačne (autosemantične) – imenski prilozi.

Zamjenički prilozi

Prvu skupinu priloga čine sinsemantične riječi, odnosno riječi čije značenje ovisi o kontekstu. U tu skupinu ulaze zamjenički prilozi, tj. prilozi u čijoj je osnovi zamjenica. Poznato je da su zamjenice riječi koje zamjenjuju druge imenske riječi te njihovo značenje ovisi upravo o značenju dotične riječi. Kad govorimo o prilozima, to znači da prilozi preuzimaju zamjeničko značenje.

Na primjer: On je otišao u školu. – On je otišao tamo.
On je otišao u stan. – On je otišao tamo.

Vidimo da su prijedložni skupovi u školu i u stan zamijenjeni prilogom tamo. Ovdje su namjerno uzeti primjeri s dvije imenice različitih rodova kako bi se ukazalo na činjenicu da zamjenički prilozi ne razlikuju rod (što je uostalom jasno iz onog dijela definicije priloga koji kaže da su prilozi nepromjenjive riječi).

Kada govore o zamjeničkim prilozima, gotovo sve gramatike navode da zamjenički prilozi uspostavljaju odnos prema kategoriji lica, odnosno prema sudionicima govornoga čina. S obzirom na to prema kojem se licu uspostavlja odnos, razlikuju se[1]:

• prilozi koji označavaju prostor u blizini govornika: Ovdje učim, dođite ovamo, ovuda su protrčali.
• prilozi koji označavaju prostor u blizini sugovornika: Tu je sastanak, tamo prolaze djeca, tuda se ne vozi.
• prilozi koji označavaju prostor udaljen i od govornika i od sugovornika: ondje su pronašli blago, onamo više ne odlaze, nismo ni prošli onuda.

Prilozi ovdje, tu, ondje označavaju mjesto, prilozi ovamo, tamo, onamo cilj, a prilozi ovuda, tuda, onuda smjer.

Tablica koja slijedi može nam pomoći da lakše uočimo odnose.[2]

Prostor	Pitanje	U odnosu sa zamjenicom
		ja	ti	on
mjesto	gdje	ovdje	tu	ondje
cilj	kamo	ovamo	tamo	onamo
smjer	kuda	ovuda	tuda	onuda

Kad govorimo o prostoru, imamo mjesto, cilj i smjer. Pitanja su: gdje za mjesto, kamo za cilj, kuda za smjer. Blizinu govornika označavaju prilozi ovdje, ovamo, ovuda; blizinu sugovornika tu, tamo, tuda; podjednaku udaljenost označavaju prilozi ondje, onamo, onuda.