Ivana Matas Ivanković

Izražavanje prostornih značenja prijedložno-padežnim izrazima

Riječi ulaze u različite sintagmatske odnose, a padežni oblici pokazatelji su tih sintagmatskih veza. Ponekad jezik treba prenijeti najrazličitije odnose koji postoje oko nas pa ni padežni oblici nisu dovoljni da izraze svaku nijansu. Padežna značenja obogaćuju se prijedlozima koji dolaze ispred riječi i čine gramatičku cjelinu, par s padežnim morfemom. Prijedlozi se mogu definirati kao vrsta riječi koja označuje podređenost jedne punoznačne riječi drugoj u sintagmama ili rečenicama i tako izražava odnose predmeta i radnji, stanja koja su imenovana tim riječima. Prijedlogom se osnovno značenje padežnog nastavka intenzificira, odnosno sužava se semantičko polje konkretnog oblika. Sintaktička veza prijedloga (neovisno o tvorbi – on i sam može biti prijedložni izraz, tj. može se sastojati od prijedloga i imenice) i padežnog oblika imenice (npr. kod kuće, na početku stoljeća) naziva se prijedložno-padežnim izrazom.

Ipak prijedlozi su za razliku od padežnih nastavaka posebne riječi i nisu sastavni dio neke druge riječi, pa ih kao samostalne riječi treba i opisati. Oni su u gramatikama obično obrađeni u morfologiji, ali je pri njihovu opisu jednako važna i sintaktička razina, odnosno njihova funkcija povezivanja drugih riječi, a tu funkciju osim jedne riječi može imati i više njih, tj. izraz koji se sastoji od dviju ili više riječi. Tako se prijedlozi po tvorbi mogu podijeliti na neproizvedene (primarne) – iz, na, do... i proizvedene (sekundarne) koji su nastali od jedne punoznačne riječi ili kombinacijom dviju riječi. Oni se dalje mogu podijeliti na manje skupine:

1. Jednostavni prijedlozi – nastali su od jedne punoznačne riječi koja je izgubila svoje kategorijalno značenje tipično za određenu vrstu riječi. To može biti imenica (diljem, krajem...) ili prilog (blizu, više...).
2. Složeni prijedlozi – sastoje se od dviju riječi koje su srasle u prijedlog. To mogu biti dva prijedloga (između, iznad...), prijedlog i prilog (poviše...), prijedlog i imenica (pokraj...).
3. Prijedložni izrazi – sastoje se od dviju ili više riječi koje još nisu srasle. To mogu biti prilog i prijedlog (daleko od...), prijedlog i imenica (na kraju, u smjeru...), glagolski prilog i prijedlog (polazeći od...). Budući da još nije došlo do srastanja i formalno oni nisu jedna riječ, takvi izrazi nemaju svoje mjesto u morfologiji. Kod tih je izraza bitna njihova sintaktička uloga – oni imaju funkciju povezivanja riječi i ponašaju se kao prijedlozi. U ovome su radu i oni uvršteni u opis.

Teško je pronaći pravi način opisa prijedloga u kojem se neće miješati morfološki i sintaktički kriteriji jer da bi se točno odredilo leksičko značenje kojega prijedloga, potrebno ga je povezati s općim značenjem padeža (tj. sa značenjem koje se iščitava iz padežnog morfema), zatim je potrebno odrediti individualno značenje prijedloga (npr. osnovno je značenje prijedloga od ›udaljavanje, odvajanje‹) te semantiku upravne i zavisne riječi koje prijedlog povezuje i tek se tada dobije puno i pravo značenje nekog prijedloga. Tako prijedlog na s imenicom u lokativu u primjeru biti na stolu određuje gdje se što nalazi, a s imenicom u akuzativu u primjeru položiti na stol – mjesto kamo se što stavlja; uz imenicu proljeće označuje vrijeme kada se što zbiva (doputovati na proljeće), a u primjeru učiniti na brzinu izražen je način vršenja radnje.

Sintaktička razina upućuje na usku povezanost prijedloga i morfema. Ponekad je teško odrediti koji je dio para prijedlog – padežni nastavak nositelj sintagmatskih i semantičkih obilježja. Isti prijedlog može upravljati imenicama različitog oblika i različitog značenja od čega zavisi hoće li određeni prijedložno-padežni izraz imati npr. prostorno ili vremensko značenje. Neki prijedlozi vezuju uza se jedan, neki dva (na, o, s...), a neki čak i tri (u, za) padeža pri čemu:

1. Značenje ostaje isto: Uz prijedloge nadomak i nadohvat dolaze genitiv i dativ: igrališta nadohvat hotela, držati lijekove nadohvat djeci, ploviti nadomak kopna, mjesto nadomak Osijeku. Ti su primjeri ovjereni i potvrđeni i norma ih prihvaća. Prijedlog mimo vezuje se s akuzativom i genitivom: mimo kuću i mimo kuće. Iako je mimo s akuzativom rijedak u upotrebi, normativni priručnici još ga ne bilježe kao stilski obilježen. Neki prijedlozi pojavljuju se uz genitiv i dativ, ali norma preporučuje jedan oblik: iza unatoč i usprkos treba doći dativ, ali se u upotrebi mogu pronaći i primjeri s genitivom (unatoč visokih temperatura, usprkos majčinih savjeta).
2. Značenje se mijenja samo djelomično: Prijedlog nad uza se traži oblik u akuzativu ili instrumentalu – objesiti nad stol i visjeti nad stolom. Oba prijedložno-padežna izraza označuju mjesto, ali uz akuzativ je određeno mjesto kamo što dospijeva, a uz instrumental mjesto gdje se što nalazi.
3. Značenje se mijenja: Prijedlog s(a) uz genitiv (skočiti sa zida) označuje da kretanje započinje na gornjoj ili vanjskoj strani čega, a uz instrumental (skočiti s prijateljem) označuje da se što obavlja u čijem društvu.

Značenjski odnos prijedloga i padežnog morfema Feleszko je odredio podjelom na sinkretične i homonimne prijedložno-padežne konstrukcije. U sinkretičnim konstrukcijama (kod kojih prijedlog u spoju s različitim padežima čuva svoje osnovno leksičko značenje – nad + A i nad + I imaju prostorno značenje) padežni morfem ima pomoćnu ulogu koja se može nazvati zavisnom u odnosu na prijedlog (morfem samo precizira značenje sadržano u prijedlogu), a u homonimnim konstrukcijama (značenje se mijenja ovisno o padežnom morfemu – za + G – vremensko značenje, za + I – prostorno značenje) padežni morfem zajedno s prijedlogom odlučuje o osnovnom značenju (usp. Feleško 1995: 158). U sinkretične konstrukcije mogli bi se ubrojiti i primjeri koji su gore izdvojeni u prvu skupinu prijedloga kod kojih značenje ostaje isto, odnosno ne mijenja se s promjenom padežnog oblika (nadohvat + G/D).