Franjevački prinosi hrvatskome jezikoslovlju
Drugo predavanje o hrvatskome jeziku u predstandardizacijskome razdoblju održao je voditelj jezikoslovnoga ciklusa, prof. dr. sc. Ivo Pranjković. Naslov je predavanja »Franjevački prinosi hrvatskome jezikoslovlju«. Profesor je dao pregled latinskih gramatika i to preradbe gramatike E. Alvaresa »De institutione grammatica« i J. Grigelya »Institutiones grammaticae«.
Na početku predavanja profesor Pranjković istaknuo je kako su u povijesti hrvatskoga jezikoslovlja važne preradbe latinskih gramatika ne samo kao priručnici za učenje latinskoga jezika, nego i zato što su sadržavale elemente kontrastivnoga (latinsko-hrvatskoga, katkada i latinsko-hrvatsko-talijanskoga, odnosno latinsko-hrvatsko-njemačkoga) opisa, a osobito su važne po tome što su sadržavale dosta razrađeno i ujednačeno gramatičko nazivlje (i) na hrvatskome jeziku.
Prof. dr. sc. Ivo Pranjković objasnio je da preradbe latinskih gramatika pripadaju dvama tipovima gramatičkoga opisa. Prve su se oslanjale na latinsku gramatiku portugalskoga isusovca Emmanuela Alvaresa, a druge na gramatiku mađarskoga isusovca Józsefa Grygelya. Također je ukazao na bitne razlike između ta dva tipa gramatičkoga opisa. U gramatikama alvaresovskoga tipa, pojašnjava profesor, u prvome je planu tzv. sustav »genera«, tj. podjela glagola na pet glagolskih »rodova« i više tzv. glagolskih »redova« na osnovi kojih su se onda opisivala spojidbena (valencijska) svojstva pojedinih glagola. U grigeljevskim gramatikama prevladava sustav »casus« u kojemu je polazište opisa imenski element koji se pridodaje glagolu. Sustav »casus«, ističe profesor, doveo je i do uvođenja u gramatički opis pojmova kao što su subjekt, predikat, objekt, atribut i slično, kojih prije u gramatikama latinskoga jezika, i uopće u gramatikama, nije bilo. U hrvatskim gramatikama latinskoga ti se pojmovi javljaju tek polovicom 19. stoljeća, točnije tek u latinskoj gramatici eminentnoga sintaktičara Adolfa Vebera Tkalčevića.
Profesor Pranjković ukratko je predstavio nekoliko preradbi spomenute gramatike E. Alvaresa. Prva je objavljena alvaresovska preradba gramatika fra Tome Babića »Prima grammaticae institutio« iz 1712. godine. Druga alvaresovska preradba bila je »Grammatica Latino-Illyrica« fra Lovre Šitovića Ljubušaka, objavljena 1713. godine. Trećoj preradbi ovoga tipa autor je fra Marijan Lanosović. Riječ je o gramatici pod naslovom »Uvod u latinsko ricsih slaganje«. Autor je četvrte alvaresovske gramatike fra Josip Jurin, a objavljena je u Veneciji 1793. godine. Za razliku od prethodnih gramatika naslov joj je dvojezičan, i latinski i hrvatski: »Grammatica illyricae iuventuti...« i »Slovkigna slavnoj slovinskoj mladosti...«. Tek je 1863. godine objavljena gramatika hercegovačkoga franjevca fra Anđela Kraljevića, a nosi naziv »Grammatica latino-illyrica«. U toj su gramatici, pojašnjava profesor Pranjković, za razliku od većine prethodnih, sva objašnjenja, definicije pravila i drugi dijelovi teksta pisani hrvatskim jezikom.Gramatika pod nazivom »Pars prima grammaticae triplici idiomate conscripta« djelo je Andrije Bartolomeja Bujasa. Gramatika nije datirana, ali je vjerojatno napisana krajem 18. stoljeća. Čuva se u rukopisu u samostanu na Visovcu.
Nakon alvaresovskih gramatika, profesor Pranjković predstavio je i grigeljevske gramatike. Od ukupno devet objavljenih hrvatskih preradbi Grygelyeve gramatike sedmorice autora čak ih pet potpisuju franjevci: dvije Stjepan Marijanović te po jednu Ambroz Matić, Henrik Hrgović i Filip Kunić. Osim toga, dodaje profesor Pranjković, najmanje se jedna grigeljevska preradba čuva u rukopisu. Svaku grigeljevsku gramatiku navedenih autora profesor je ukratko opisao.
Od ostalih franjevačkih gramatika, koje ne sadrže opis latinskoga jezika, nego u prvom redu hrvatskoga, profesor je upozorio na gramatike Blaža Tadijanovića, Marijana Lanosovića i Dragutina Parčića.
