Protostandardizacijski procesi u 18. stoljeću
Zaključno predavanje jezikoslovnoga ciklusa o hrvatskome jeziku u predstandardizacijskome razdoblju održao je doc. dr. sc. Krešimir Mićanović problematizirajući, kroz prostorni, ali i društveni aspekt, standardizacijska nastojanja u osamnaestome stoljeću. Predavanje nosi naziv »Protostandardizacijski procesi u 18. stoljeću«.
Na početku predavanja doc. dr. sc. Krešimir Mićanović podsjetio je na temeljna znanja o tome što je standardni jezik smatrajući to dobrodošlim okvirom za vrednovanje standardnojezičnih procesa u osamnaestome stoljeću. Ukratko se osvrnuo na terminološku problematiku pojašnjavajući značenje termina standardni jezik, književni (literarni, literaturni) jezik i standardni varijetet. Razloge povlaštenosti standardnoga varijeteta/ standardnoga jezika, kaže profesor Mićanović, treba tražiti u njegovoj utilitarnoj i simboličkoj funkciji. Kaže da funkcija standarda nije samo svladavanje dijalektalne raznolikosti, nego i simbolička integracija zajednice.
Kao jedno od ključnih obilježja standarda profesor Mićanović navodi kodificiranost, iako se, napominje, standard često ne ostvaruje u svojoj idealno kodificiranoj normi. To znači, pojašnjava profesor, da u gramatičkim, pravopisnim i leksikografskim priručnicima često postoje konkurentska standardnojezična rješenja. Profesor ističe da je za moderni jezični standard karakteristično i to da je polivalentan i stilistički izdiferenciran.
Doc. dr. sc. Krešimir Mićanović napravio je dijalektološki pregled koristan za bolje razumijevanje procesa standardizacije. Podsjetio je da hrvatski dijalekti pripadaju južnoslavenskome dijalektalnom kontinuumu koji se prostire od njemačko-slovenske jezične granice do bugarskoga Crnoga mora. Profesor Mićanović rekao je da su vanjske granice dijalektalnog kontinuuma, u jezičnome smislu, uvijek jasno određene, dok određivanje granica unutar jednoga kontinuuma nije uvijek samorazumljivo. Zbog toga lingvisti nastoje svrstati idiome u hijerarhijske razrede. Tako danas na našem području imamo tri narječja, štokavsko, kajkavsko i čakavsko, a svaka od njih dijele se u dijalekte, a oni pak u skupine govora i pojedinačne govore.
Profesor je na karti ilustrirao kako su intenzivne migracije stanovništva u 16. i 17. stoljeću utjecale na zemljopisni raspored dijalekata. Na karti je pokazao i predmigracijski raspored kajkavskih, čakavskih i štokavskih dijalekata.
Profesor Mićanović odabranim je gramatičkim primjerima iz štokavskih tekstova osamnaestoga stoljeća ilustrirao »raslojenost« štokavskih dijalekata.
U nastavku predavanja profesor je također iznio nekoliko teza o tome koje se povijesno razdoblje smatra »prijelomnom točkom« koja hrvatsku jezičnu povijest dijeli na standardno i predstandardno razdoblje. U domaćoj filologiji većina jezikoslovaca prihvaća Brozovićevu podjelu hrvatske jezične povijesti prema kojoj je upravo sredina 18. stoljeća granica između standardnoga i predstandardnoga razdoblja.
Standardizacija jezika, smatra profesor Mićanović, prije svega je društveni čin te uzroke njezine uspješnosti ne treba toliko tražiti u gramatikama i rječnicima koliko u snazi i zainteresiranosti neke socijalne grupe da jezik tih gramatika i rječnika promovira kao obvezujući za čitavu zajednicu.
Geopolitički prostor osamnaestoga stoljeća profesor je ilustrirao kartama, a govorio je i o ulozi latinskoga jezika u hrvatskoj kulturnoj i političkoj povijesti.
Kao važan element standardizacijskih procesa i konstituiranje jezičnih zajednica profesor navodi imenovanje jezika te kroz naslove hrvatskih jezičnih priručnika govori o imenu hrvatskoga jezika kroz povijest.
Profesor Mićanović zaključno je rekao da su hrvatske zemlje u 19. stoljeće ušle s dvije različite književnojezične prakse, kajkavskom i štokavskom, a to je dvojstvo trajalo sve do hrvatskoga narodnog preporoda kada je i u sjeverozapadnoj Hrvatskoj štokavsko narječje potisnulo kajkavsko. Profesor je dalje govorio o čimbenicima koji su utjecali na oblikovanje standardnoga jezika tijekom devetnaestoga stoljeća, a osvrnuo se i na proces oblikovanja modernoga srpskog jezika na štokavskome, tj. novoštokavskome, gramatičkom sustavu tijekom devetnaestoga stoljeća. Razloge problema uzajamnoga odnosa hrvatskoga i srpskoga standarda, smatra profesor Mićanović, treba tražiti u isprepletenosti oblikovanja nacija i standardnih jezika na području Srednje i Istočne Europe.
