Cjelodnevni izlet na Elafitsko otočje
Prvi tjedan 40. seminara Škole zaokružen je stručnim izletom na Elafitsko otočje, točnije na jedina tri stalno nastanjena elafitska otoka – Koločep, Šipan i Lopud. Na Koločepu je prof. dr. sc. Tvrtko Jakovina održao predavanje o povijesti Dubrovačke Republike, a kroz prirodnu i kulturnu baštinu otoka Šipana seminariste je provela dr. sc. Željka Čorak.
Elafitsko otočje skupni je naziv za otoke sjeverozapadno od Dubrovnika. Ime im je dao rimski povjesničar Plinije Stariji u 1. stoljeću u djelu »Naturalis historia«. Rimskoga povjesničara otoci su svojom konfiguracijom podsjećali na jelenji skok te otuda, od grčke riječi élaphitis što znači zemlja bogata jelenima, naziv Elafiti.
Krenuvši iz dubrovačke luke Gruž, polaznici su se zaputili prema svojem prvom odredišu, otoku Koločepu ili, kako otok često nazivaju mještani, Kalamoti. Na Gornjem Čelu predavanje o povijesti Dubrovačke Republike održao je prof. dr. sc. Tvrko Jakovina, a nakon predavanja seminaristi su prošetali do druge strane otoka, Donjeg Čela. Profesor Jakovina govorio je o vanjskoj politici staroga Dubrovnika te se usredotočio na razdoblja u kojima je Dubrovačka Republika priznavala mletačku, tursku i ugarsku vlast. Polaznike je upoznao i s izazovima koje je Dubrovniku donijelo 19. i 20. stoljeće, kao i s podacima o ratnoj opsadi Dubrovnika početkom devedesetih godina.
Na Šipanu, najvećem i najnaseljenijem elafitskom otoku, polaznike Škole srdačno je dočekala dr. sc. Željka Čorak, znanstvena savjetnica na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu. Dr. sc. Željka Čorak kroz slikovite je priče polaznike upoznala s društvenom i kulturnom povijesti otoka Šipana. Provela ih je kroz malu srednjovjekovnu baziliku, pokazala im dva ljetnikovca građena sredinom 16. stoljeća i crkvu Sv. Duha. Crkva Sv. Duha građena je u duhu manirističke arhitekture i ima tlocrt u obliku križa. S krova crkve pruža se pogled na šipanska sela, na najduže polje otoka te na crkvicu s najljepšim predromaničkim freskama u Dalmaciji. Govoreći o kulturnoj povijesti otoka Šipana, dr. sc. Željka Čorak ispričala je i priču o Lodovicu Beccadelliju, nadbiskupu koji je, izgnan iz Italije, poslan u Dubrovnik. S obzirom da je u Dubrovniku loše primljen, Beccadelli se povukao na Šipan. Bio je vrlo usamljen pa je pozvao slikara iz Rima da mu napravi ciklus fresaka kako bi uživao u pogledu na umjetnine. Nakon Beccadellijeva povratka u Italiju nastale su njegove oproštajne pjesme u kojima veliča Šipan i Dubrovnik. Po njegovim stihovima, elafitski su otoci ljepši od đardina.
Nakon Šipana, polaznici su posjetili Lopud, gospodarski najrazvijeniji elafitski otok s prekrasnom pješčanom uvalom Šunj.
Razmišljanja o izletu na Elafite s nama je podijelila Alenka di Battista, studentica iz Italije.
U nedjelju smo u devet sati krenuli na izlet na Elafitske otoke. Pješačili smo do luke Gruž, gdje nas je čekao brod. Najprije smo posjetili otok Koločep, poslušali predavanje o povijesti Dubrovačke Republike i šetali kroz otok. Vidjeli smo dobro sačuvanu crkvu iz 9. i 10. stoljeća, obrambene kule i polja maslina. Po kratki pauzi u tamošnjem kafiću smo brodom išli na otok Šipan, gdje nas je čekala povjesničarka umjetnosti gospođa Željka Čorak. Vodila nas je po otoku i pokazala nam zanimljive srednjovjekovne crkve i renesansne ljetnikovce dubrovačke vlastele. Poslije toga smo se vratili na brod, gdje smo pojeli izvrstan ručak. Kuhar je pripravio skušu i lignje na žaru i ljubazno nam pokazao kako to jesti. Brzo smo krenuli na put i među galebima plovili do otoka Lopuda. Iskoristili smo slobodno vrijeme i išli u uvalu Šunj. Usprkos dugom i napornom putu trud je bio isplaćen. Tamo smo svi uživali u plivanju, ronjenju i igranju u moru kao djeca. Oko šest sati smo otišli kod kuće i navečer došli u gradsku luku. Izlet mi se jako sviđa, naročito zbog različitog programa. Upoznali smo lijepu prirodu Elafitskih otoka, njihovu umjetničku i arhitektonsku baštinu i imali smo dovoljno vremena za družbu i odmor. Slobodno vrijeme sam iskoristila također za traženje moderne arhitekture. Na Lopudu se nalazi Grand Hotel poznatog arhitekta Nikole Dobrovića. Zadovoljna sam da sam ovo mogla vidjeti uživo. Žao mi je da je hotel sada napušten i u vrlo lošem stanju. Nadam se da će ga početi cijeniti i polako restaurirati.
