Zakasnjeli put na Zapad: Hrvatska na kraju 20. stoljeća
Drugi tjedan 40. hrvatskoga seminara za strane slaviste započeo je otvaranjem književnoznanstvenog ciklusa predavanja. Koncepciju ciklusa naziva »Književnost i kultura devedesetih« objasnio je njegov voditelj, prof. dr. sc. Krešimir Bagić, a svojim je predavanjem temu devedesetih otvorio prof. dr. sc. Tvrtko Jakovina. U predavanju pod naslovom »Zakasnjeli put na Zapad: Hrvatska na kraju 20. stoljeća« profesor je Jakovina dao pregled događanja koja su Hrvatsku zahvatila od kraja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, preko razdoblja Domovinskog rata, sve do razdoblja tranzicije i izolacije te ponovnoga povratka Europi.
Na početku se predavanja profesor Jakovina osvrnuo na raspad komunističkog režima koji je u Jugoslaviji rezultirao krvavim ratovima. Nakon smrti Josipa Broza Tita u svibnju 1980. godine Jugoslavija je proživljavala krizu vodstva. Formalno je na njezinu čelu bilo kolektivno predsjedništvo s osam predstavnika šest republika i dvije autonomne pokrajine. Te su se republike međusobno razlikovale po povijesnom razvoju, tradiciji, veličini i bogatstvu. Najjasniji udar na »bratstvo i jedinstvo«, jednu od osnovnih mantri po kojoj je zemlja funkcionirala, predstavljale su republičke elite koje su sve jasnije zastupale stavove vlastitih sredina i, napose u Srbiji, igrale se nacionalizmom. Krajem osamdesetih godina osnovni su ton zbivanjima u Jugoslaviji davale najveća republika, Srbija, sa Slobodanom Miloševićem te najrazvijenija i najotvorenija Slovenija. Hrvatska, iako druga po veličini i razvijenosti, prolazila je kroz razdoblje »hrvatske šutnje«. Jugoslavija je gubila integrativne elemente, što je profesor Jakovina ilustrirao na primjeru postotaka zajedničkih imena u analiziranim udžbenicima iz povijesti. Jedina formalno svejugoslavenska ustanova postala je JNA, čiji je kadar bio natprosječno srpski i crnogorski.
Održanim višestranačkim izborima u proljeće 1990. u Hrvatskoj je na vlast došla Hrvatska demokratska zajednica na čelu s dr. Franjom Tuđmanom. Prema riječima profesora Jakovine, stranka koja je došla na vlast bila je neobična mješavina različitih struja u kojoj su vodeće mjesto imali bivši članovi Saveza komunista. Osnovni je problem nove elite bilo malo iskustvo u državnim poslovima, kao i nastojanja da se odmah raskine sa svime starim. Opijenost nacionalnom slobodom postala je puni sadržaj hrvatske promjene. Profesor Jakovina prisjetio se početka ljeta 1990. i insceniranog napada na predsjednika SDS-a u Benkovcu, a time i početka ustanka srpskoga naroda u Hrvatskoj. Slovenija i Hrvatska proglasile su 25. lipnja 1991. suverenost i međusobno se priznale. Hrvatska nije bila u povoljnom položaju: bila je nenaoružana, s organiziranim srpskim stanovništvom koje je tražilo odvajanje i sa saveznom vojskom na svom području. Rat je postajao sve intenzivniji. Profesor Jakovina objasnio je događanja koja su uslijedila dolaskom snaga Ujedinjenih naroda na crtu razgraničenja dviju zaraćenih snaga te se osvrnuo na težinu prilika u ratnoj Hrvatskoj. Ukupno je poginulo oko 18.000 ljudi, a deseci su tisuća ostali invalidi, bez kuće i posla. Brojna su poduzeća propadala zbog gubitka tržišta, ratnih operacija ili lošeg modela privatizacije. Stotine tisuća ljudi bile su prognane ili izbjegle.
Rat je, kako ističe profesor Jakovina, dugo godina bio izgovor za poteškoće kroz koje je Hrvatska prolazila. Neki su, naime, za vrijeme rata dolazili u posjed imovine kojom nisu znali upravljati, dok su pogoni propadali, a radnici ostajali bez posla. U očima svjetske javnosti zemlja je gubila status žrtve. Razlog tomu nije bila samo uloga Hrvatske u ratu u Bosni i Hercegovini, već i selektivno funkcioniranje pravne države, ugroženost manjinskih prava te antieuropsko raspoloženje dijela vlasti. Kritike vladajućem HDZ-u stizale su i zbog posvemašnjeg nadzora nad medijima. Profesor Jakovina istaknuo je kako se Hrvatska neprestano kretala rubovima: isprva po rubu opstanka države i nacije, kasnije po rubu gospodarske propasti, pa po rubu međunarodne izolacije. Dovoljno spretna da se manje ili više uspješno na kraju ipak odupre svakom od tih pritisaka, zaostala je za drugim zemljama. Međunarodna izolacija u kojoj se Hrvatska nalazila krajem devedesetih godina uglavnom se poricala.
Prema mišljenju profesora Jakovine, početkom 2000. dogodile su se promjene koje su zemlju ponovno jasno usmjerile na Zapad. Stvorena je tada koalicijska vlada više stranaka predvođenih SDP-om i HSLS-om. Došlo je do ublažavanja tenzija u društvu, hvatanja koraka s europskim integracijama, depolitizacije medija i izgradnje prometnica. I Hrvatska demokratska zajednica doživjela je temeljite promjene iznutra. Od jeseni 2005. Hrvatska je u postupku pregovora za punopravno članstvo u EU. U općoj je percepciji nedjelotvornost i sporost pravosuđa jedan od osnovnih područja društvenog života. U vanjskoj je politici danas orijentacija prema EU posve dominantna, a u regiji se Hrvatska nametnula kao pokretač brojnih inicijativa i susreta.
