Vizualna kultura devedesetih
Zaključno predavanje književnoznanstvenoga ciklusa održao je dr. sc. Feđa Vukić, izvanredni profesor na Studiju dizajna Arhitektonskoga fakulteta u Zagrebu. Naslov je predavanja »Vizualna kultura devedesetih«.
Profesor Vukić na početku je predavanja iznio osnovne karakteristike konteksta vizualne kulture devedesetih. Pritom je govorio o promjeni političke paradigme, ratu, društvenoj i gospodarskoj tranziciji te kerairanju novih kulturnih politika. Govorio je i o karakteristikama vizualne komunikacije devedesetih, a to su: klizanje/promjene sadržajnih pobuda, izrazita lokalizacija označenoga, hibridni karakter označitelja te omasovljenje komunikacije.
Profesor Vukić prikazao je i prokomentirao vizualnost temeljnih oznaka hrvatskoga identiteta, a to su grb, zastava i novčanice. Zaključio je kako su sve bitne oznake državotvornosti izrazito retrogradno orijentirane.
Kao primjer kreativnoga reagiranja umjetnikā u kontekstu rata Feđa Vukić pokazao je plakat Borisa Ljubičića »Krvatska«. Za ratnu fotografiju rekao je da registrira činjenice. Neke fotografije na izrazito meditativan način registriraju zastrašujuću prazninu rata. Spomenuo je i fotografa Pavu Urbana koji je tijekom rata fotografirajući središte Dubrovnika poginuo od minobacačke granate. Na mjestu pogibije nastala je i njegova posljednja fotografija, kasnije nazvana »Kamena prašina nad Gradom«.
Feđa Vukić istaknuo je da je pretvaranje društvenoga u privatno vlasništvo tijekom devedesetih godina značilo i redefiniciju korporacijskoga lika mnogih važnih aktera. Kao osnovni element hrvatskoga identiteta uočava se tema crvenoga kvadrata. Masovni su mediji nakon devedesete godine postali slobodni mediji te se njihva vizualna razina komunikacije bitno promijenila. Često su kreirani po uzoru na zapadnoeuropske tabloide.
Feđa Vukić govorio je i o interferenciji lokalnoga i globalnoga u proizvodnji vizualnih komunikacija u užoj kulturi, tj. u užem smislu umjetničke proizvodnje, ali i u domeni masovnih medija.
U urbanome kontekstu, primjećuje Vukić, tranzicija je dovela do toga da brojni prostori u gradu služe oglašavanju pa tako često čitave zgrade »nestaju« iza promidžbenih plakata. Kroz nekoliko primjera Feđa Vukić prikazao je kako na javnim površinama grada izgleda miješanje globalnoga i lokalnoga vizualnog idioma.
