Klaudia Piechowicz
Raspored 40. Seminara Zagrebačke slavističke škole »do vrha« je ispunjen različitim i zanimljivim (pogotovo za nas, studente hrvatskoga jezika i kulture) događajima. Među njima su predavanja, konverzacije, posjet muzejima, ali isto i izleti izvan granica grada. Jedan od takvih putovanja – cjelodnevni izlet – dogodilo se u prošloj nedjelji.
Čini se da ustajanje u nedjelju u osam sati ujutro (treba naglasiti da za nas mogao je to biti jedini slobodni dan u tjednu) je neka vrsta »gluposti«. Razmišljala sam da možda bit će bolje ako posvetim ovo vrijeme tipičnom odmaranju na plaži... Ali već pet minuta od početka izleta nije mi bilo žao da sam odlučila takav izbor. Počelo je fantastično putovanje brodom. Na brodu nas je pozdravila prijateljska usluga. Zajedno s prijateljima iz seminara zauzeli smo mjesta na gornjoj palubi gdje za vrijeme oko 40 minuta (tako dugo traje put na prvi otok Koločep) potpuno smo razgovarali i smijali se, fotografirali, ali najprije – divili smo se ljepoti dalmatinske obale iz perspektove »broda«. Preko Koločepa, gdje je bilo jako, jako vruće (na brodu zaboravili smo o napornom vremenu) otišli smo iz jedne na drugu stranu. Gledajući ljepotu prirode (detaljnije, kaktuse i biljke koje nisu pristupne u Poljskoj). Nakon uvoda u povijest Elafitskog otočja (koje je predavao naš simpatičan profesor Tvrtko Jakovina) i kratke šetnje, vratili smo se na brod i otišli na sljedeći put.
Na otoku Šipanu čekala nas je dr. sc. Željka Čorak, povjesničarka umjetnosti koja nas je uvukla u magičan svijet dalmatinskog otoka, jednog od posljednjih koje nisu uništene zbog turizma. Najveći dojam za mene izgradio je renesansni ljetnikovac, u kojemu stalno dođu ljudi na odmor (kojim se sviđa tiho mjesto prepunjeno poviješću i dalmatinskom baštinom). Povratni put iz Šipana obuhvaćao je također boravak na otoku Lopudu gdje iskoristavajući ostatak slobodnog vremena uživali smo u osvježavajućem Jadranu (na otoku Šipanu probala sam isto jedne od najukusnijih sladoleda J). Posljednja atrakcija to je bila iznenađena promjena brodovog reda. Mi nismo dobrodovali u luku Gruž (tako je počelo putovanje), ali završili smo u Staroj luci grada Dubrovnika. Zahvaljujući tomu, oplovili smo zidove grada. Sada mogu reći da nakon toga što sam vidjela unutrašnji i vanjski grad, Dubrovnik po mom mišljenju je najbolje mjesto na svijetu.
