Patrice Pognan

Kratka priča

Ja sporo silazim po usku, strmu stepaništu.

Sunčano je. Puše slab vjetar. Nije vrlo vruće. Mačka se sunča na zidu. U luci se brodovi njišu. Pogled na grad je fantastičan.

Zašto se žuriti?

Poučavam češki jezik u Parizu već četrdeset godina. U Dubrovniku sam samo tjedan dana, moj prvi tjedan hrvatskog jezika! Danas napokon imam vremena.

Na stepenicama je star dućančić, gdje je udruženje ribara. Kada čitam plakate, star čovjek se zaustavi i kaže:

- Vi ste ribar?
- Žao mi je! Nisam ribar!
- Što ste?
- Učitelj!
- Odakle ste?
- Ja sam iz Pariza.
- ... ... ah! ah! a ja sam iz Pekinga!

Ja se također smijem.

Kakva fantastična škola ova Zagrebačka slavistička škola! Za tjedan izgledam kako Hrvat!

Za nekoliko trenutaka se okrenem. Njegovi prijatelji na njega viču i mašu. Ništa!

Star čovjek je gluh!