Stjepan Damjanović

Stjepan Damjanović rođen je 2. studenoga 1946. u Strizivojni kod Đakova. Diplomirao je jugoslavenske jezike i književnosti te ruski jezik i književnost na Filozofskome fakultetu u Zagrebu gdje je proveo i čitav dosadašnji radni vijek: 1971. izabran je za asistenta profesoru Eduardu Hercigonji na Katedri za staroslavenski jezik (danas Katedra za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo), od 1982. je docent, a od 1986. redoviti profesor na toj katedri. Njezinim je predstojnikom od 1992. do 2008. Na tom je fakultetu obranio magistarski (1977) i doktorski (1982) rad s temama iz jezika srednjovjekovnih hrvatskoglagoljskih tekstova. Godine 1998. postao je članom suradnikom, a 2004. redovitim članom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Osim na matičnom, predavao je i na sveučilištima u Osijeku, Rijeci, Mostaru, Bochumu, Grazu i Pragu. Bio je predsjednik Komiteta hrvatskih slavista i organizator Prvoga hrvatskog slavističkog kongresa u Puli. Od 1996. do 2000. član je Upravnoga vijeća Sveučilišta u Zagrebu, a od 1999-2002. glavni tajnik Matice hrvatske. Utemeljio je i uređivao Matičinu biblioteku »Inozemni kroatisti«.