Filmska projekcija: »Plati & ženi« i »Mimara revisited«
U sklopu večernjega fakultativnog programa prikazana su dva dokumentarna filma: Plati & ženi (2009) i Mimara revisited (2010).
Naslov filma Plati & ženi umnogome podsjeća na izraz cash and carry, trgovačko načelo plati i nosi. U ovome slučaju načelo razmjene odnosi se na priču o mladim muškarcima s Balkana koji priželjkujući bolji život odlaze u Austriju sa studentskim vizama. Umjesto da se vrate kući gdje ih čeka neizvjesna budućnost tranzicijskih zemalja, ti muškarci plaćaju sedam do dvanaest tisuća eura za austrijske supruge, nadajući se da će tako dobiti austrijsko državljanstvo. Na takav podvig odlučuje se i redatelj filma – otputovao je u Beč i snimio cijeli taj proces. Pokušao je ustanoviti zašto ljudi to rade, naveo svoje razloge, pronašao suprugu i organizirao lažno vjenčanje. Otkrio nam je zašto su to ljudi činili do sada, što ih je ponukalo da plaćaju lažne supruge te zašto te djevojke pristaju na lažna vjenčanja. Prepun uvrnuta humora i apsurda, ovaj film otkriva sve uklapajući se u iracionalnost nove Europe u kojoj više nema fizičkih granica, ali je prepuna birokratskih granica i predrasuda.
Godine 2009. film je dobio drugu nagradu po izboru publike na Zagrebdoxu i nagradu Novi pogledi u Švicarskoj. Posebno priznanje žirija i nagradu publike dobio je u Hrvatskoj na Liburnia Film Festivalu. Prikazan je u Kanadi, na Sarajevo Film Festivalu, u Grazu, Clevelandu, Prizrenu, Leipzigu, kao i na većini festivala u regiji.
Dokumentarni film Mimara revisited odlična je satira u kojoj redatelj konfrontira današnjicu muzeja i visoka očekivanja s kojima su Hrvati dočekali Mimaru, zbirku koja jer trebala postati zagrebački Louvre.
Zgrada austrougarske gimnazije na brzinu je preuređena u muzej u kojemu je smještena zbirka kontroverznoga kolekcionara Ante Topića Mimare. Naziv zagrebački Louvre, kako su mu tepali, najbolje oslikava nade koje su polagane u taj pothvat. Zagrebački Louvre danas je prazan, ali komercijalne aktivnosti – modne revije, aukcije slika, promocije knjiga, susreti zavičajnih klubova – dobro su posjećene. Klasična arhitektura austrougarske gimnazije danas je idealna scenografija za svakojake kičaste manifestacije.
