Jezik hrvatske televizijske nogometne reportaže

Opće žanrovsko određenje

Prema nekim mišljenjima reportaža je podstil novinarskoga funkcionalnog stila koji govori o stvarnim događajima tako da se njima dočarava atmosfera u pojedinoj situaciji. Bavi se uvijek aktualnim temama, sažeta je, nastoji biti zanimljiva te duhovito prezentirati informacije i stav autora o njima (Silić 1997, 498-499).

Prema drugim mišljenjima reportaža nije podstil novinarskoga funkcionalnog stila, nego hibrid između književnoumjetničkog i novinarskog stila (Samardžija 1995, 41) jer se za dočaravanje atmosfere novinar služi opisom i dijalogom nalik opisu i dijalogu u književnome djelu. Takva su promišljanja relevantna za druge vrste reportaža, međutim ne i za sportsku reportažu. Zbog toga se priklanjamo mišljenju da je sportska reportaža podstil novinarskoga funkcionalnog stila.

Prema nekim mišljenjima reportaža pripada primarno informativnim žanrovima kao što su to vijest ili informacija (Silić 1997, 489-499), a prema drugim mišljenjima primarno analitičkim žanrovima (kao što su to feljton, intervju ili osvrt) novinarskoga funkcionalnog stila (Katnić-Bakaršić 2001, 160). Iako reportaža mora biti informativna i što objektivnija, novinar, autor reportaže, posrednik između informacija i primatelja, u reportažu unosi svoj subjektivni stav. Zbog toga što je autorski stav jasno vidljiv, kao i zbog svijesti autora o vlastitoj jezičnokreatorskoj ulozi, jezično-ekspresivna sredstva u reportaži prevladavaju nad neutralnima. Stoga smo se skloni prikloniti mišljenju da reportaža pripada primarno analitičkima, a ne primarno informativnim žanrovima publicističkoga funkcionalnog stila. Reportažne su funkcije: referencijalna (informativna, denotativna), konativna (uvjerljivačka, apelativna), metajezična (sadržana u definicijama i citatima), ekspresivna (emotivna, autoreferencijalna, usmjerena na emitenta poruke, vidljiva u uzvicima, leksemima ocjene, eksklamativnim rečenicama, uskličnoj intonaciji) i estetska (vidljiva u usmjerenosti poruke na samu sebe u sebe, na svoja izražajna sredstva, i u vidljivom stavu govornika prema poruci) (Katnić-Bakaršić 2001, 160). Zbog tih je funkcija potrebna uporaba i neutralnih i ekspresivnih jezičnih sredstava.

Prema drugim autorima (Silić 1997, 496) funkcije su cijeloga novinarskog stila općenito: informativna, propagandna, popularizatorska, agitativna, pedagoška i zabavna. Za hrvatsku su televizijsku nogometnu reportažu karakteristične informativna, popularizatorska i zabavna funkcija.

Na sljedećim ćemo stranicama promotriti što je karkateristično za hrvatsku televizijsku nogometnu reportažu. Pokazat ćemo ćemo koje su osobine karakteristične za nju s obzirom na njezin žanr, medij i temu, te koja su tekstovna obilježja sportske reportaže.

Osobitosti hrvatske televizijske nogometne reportaže uvjetovane reportažnim žanrom

Televizijska nogometna reportaža ostvaruje referencijalnu funkciju obiljem informacija o utakmici koja se upravo komentira, o klubovima i igračima, njihovoj konkretnoj igri i igri u proteklome periodu, atmosferi na stadionu i svim događajima vezanima uz konkretna zbivanja. (Primjeri: ne ostavlja nikakvu nadu vrataru Rostu koji je ove godine prešao u Scholler; Rubén Baraja, najbolje ocijenjeni igrač u prva tri kola, nema milosti; dvadeset i jedan milijun dolara vrijedan Anelka prvi je igrač koji je zaigrao; Pippo Inzaghi, najbolje raspoloženi napadač svijeta u ovom trenutku, iznudio je jedanaesterac.) Ogleda se u (često nemotiviranom višestrukom) ponavljanju i isticanju imena i nadimaka igrača (Diego za Diega Maradonu, Vedran za Vedrana Runju), trenera (Wengerovi dečki, dvanaestorica Ottmara Hitzfelda, Sir Alex Ferguson) klubova i gradova iz kojih dolaze (Racing iz Santandera, Borussia iz Dortmunda), navijačkih skupina (Manijaci, Horde zla), stadiona (San Siro, Olimpico, Stamford Bridge, Highbury, Anfield, Old Trafford, Santiago Bernabéu) i nazivanju nacionalnih prvenstava izvornim ili prilagođenim imenima (Premier-liga, Bundesliga). Težnja što većoj informativnosti vidi se i u stalnome nastojanju na izvođenju statistike i sumiranju. (Primjeri: Cezar brani, pa tako Atletico i Recreativo ostaju u svemu izjednačeni: jedan gol, jedan isključen igrač i jedan promašeni jedanaesterac; ovo je stvarno raritet: oba jedanaesterca skrivio je Derizo, oba je pucao Baraja i oba je obranio Cavalliero na istoj utakmici.)

Na isti način kao i informativna ostvaruje se i popularizatorska funkcija. Potreba za njom ogleda se još i u nastojanju novinara da svemu prida veliko značenje i zanimljivost. Otuda brojne hiperbole (superakcija; velemajstorija; nepogrešivo je odmjerio; topovski zabiti; spektakularan nogomet; domaćin je u transu, gledatelji na nogama; dobili smo ogled za pamćenje; prava drama; junak iz Leverkusena; impresivna golgeterska serija; vrhunski strijelac; vrijedni stoper; Arsenal je nedodirljiv na vrhu; savršeno dodavanje; grandiozni Cohl; značaj skače na entu potenciju), superlativi i pohvale (sjajnim prodorom vara četvoricu; skup madridskih zvijezda; i konačan ishod je opet isti: gol, ali sada najljepši na utakmici; najtanji su bili živci; najstroža kazna; najbolje ocijenjeni vratar prve lige, najraspoloženiji napadač u Nizozemskoj).

Konativna se funkcija ostvaruje u obilju vokativa, imperativa i usklika te retoričkih pitanja kojima se animira publika. Ona predstavlja nastojanje na dijalogu između publike i novinara. (Primjeri: Pogledajte ovo; Dobrodošli! Poštovanje! Evo nas opet u Petici; Pogledajmo kako je šetao i plesao koridorom Atalantine obrane; budite uvjereni; Pripremite se, veliki nogometni ples upravo počinje; A sada molim ostavite sve što vam odvraća pažnju i pogledajte; I sljedećeg ponedjeljka budite uz vašu Peticu; Ne propustite stoga sljedeću Peticu prepunu nogometnih zvijezda; i za dva tjedna opet budite s nama; Kako li će utakmica završiti; Hoće li moći i kako će se vratiti; Sigurno se pitate gdje su prilike Bayera; Ima li što slađe nego zabiti svojim izbacivačima?)

Metajezična se funkcija ogleda u obilju definicija, objašnjenja i citata, te općih zaključaka o nogometu i sportu. (Primjeri: osnovna karakteristika domaćih momčadi je da pobjeđuju i kada ne igraju sjajno; strah je najbolji motivator; jedna greška često prelomi utakmicu, osobito ako je vratarska; jake momčadi mogu pobijediti slabe i kada su nadigrane; to se u lopte koje se smatraju uhvatljivim, a u pravilu odsjedaju u sredini; pokazao nam je kako to rade mladi obrambeni igrači.) Reportaža sadrži i metatekstualne elemente (Katnić-Bakaršić 2001, 164): citatnost i referiranje na poznate tekstovne obrasce. (Primjeri: muke po Bayernu se nastavljaju; Bayeru za koji ne nastupaju braća Kovač ne cvjetaju ruže; potpuni sumrak favorita u Španjolskoj; što je muškarac bez brkova, to je Roma bez Tottija; O, darežljivosti, Le Havre ti je ime; malo po malo, ni od kog iz dubine gledan, pojavio se u vrhu francuskog prvenstva Guingamp jedan; Vu megli sem videl, pisao je Miroslav Krleža, a sudac Farina u Piacenzi je rekao: V megli nisam niš videl.)

Estetska se funkcija vidi u metaforici. Najkarakterističnije su stilske figure zamjene metaforičkog i metonimijskog tipa, usporedbe, kontrasti, oksimoroni, frazemi. (Primjeri za usporedbe: ali to je kao da tanker pokušava zaustaviti gliser; kao po zadatku iz nogometnog udžbenika; ali Laziali su bili izgubljeni kao guske u magli; teren u Kotbusu više je podsjećao na vaterpolsko nego na nogometno igralište; metafore: Ima jasnih naznaka da Rennes više nije kanta za napucavanje; Realova all-star momčad dobila je još jednu pljusku nastavivši seriju katastrofalne igre u gostima; malo je tko stavio novce na goste; Capellova baražna vatra po sucima; škripala je i stenjala Auxerreova obrana; ostao je nasukan daleko od gol-linije; od trojice davljenika ispod crte nijedan nije uspio popraviti svoju poziciju, a Como je namirisavši poraz postao krvoločan; dugo su otključavali mrežu Brescie; Juventus-ekspres protutnjao je preko Torina; Timm hvata na spavanju Krstajića i Borela; propuh u Bayerovim obrambenim redovima; tonuti prema dnu; sijati paniku u redovima Deportiva; i udarcima iz daljine ispipavao puls Ikera Casillasa; spustio zastor nad sjajnom Arsenalovom predstavom; Donji dom otvara Blackburn ispred Aston Ville; brzo po ulasku Ferar dostiže radnu temperaturu; u rubriku veselih zgoda iz nogometnog svijeta upisao se Serginho; to je bio danak umoru poslije Reala; Pamplona sve više postaje gubilište za velike; oksimorone: loša sreća; sretno-nesretno pogodio je u nogu Antoniolija; ispalo je da je najniži bio najviši; metonimije: karta više tražila se u Wolfsburgu; sva svjetla su i dalje bila na engleskom vrataru Davidu Seamanu; nastavlja nabijati komplekse mladom napadačkom paru; slaviti pogotkom iz jedanaesterca; tribine su slavile dvadesetogodišnjaka; mnogi vjerojatno i sada grizu nokte; frazeme: voditi glavnu riječ; izvući deblji kraj; držati pod kontrolom; izaći na kraj; nositi se s kime; dovesti koga pred svršeni čin; kontraste: nekoć neosvojiva tvrđava Riazor sada se pretvorila u kulu od karata; odlučno je pucao, ali lopta se od grede odbila u sigurnost; Van Hoult mu je ipak zatresao mrežu, na sreću za cijeli Westfallen, samo njezin vanjski dio.

Ekspresivna (emotivna) funkcija reportaže vidi se u izricanju subjektivnog stava njezinih autora (primjeri: kladim se da bi Inzaghi već davno pao; Owen se vratio tek trikom, no to nije nimalo loše; za ono što su vidjeli u prvom dijelu gledatelji su imali pravo tražiti povrat novca za ulaznicu; rijetko dodaje suigračima, ali nitko mu neće zamjeriti solo točku u devetnaestoj minuti; obostrana otvorena igra bila je najveći dobitak za gledatelje. Zaista su imali što vidjeti; Leeds je najgluplja momčad lige. Potvrdili su to s novih sedam žutih kartona; Le Havre je čudan svat), u ironiji (primjeri: Ovdje ni Albrecht nije mogao pogriješiti, a on je nakon dva pogotka altruistički nastrojen; Pippo Inzaghi, najbolje raspoloženi napadač svijeta u ovom trenutku, iznudio je jedanaesterac. Inzaghi opet traži jedanaesterac. Možda želi srušiti rekord svih vremena po broju iznuđenih kazni; Uz takvu servilnost gostiju Guingamp nije mogao ne pobijediti; to je dalo priliku Ferari da se proslavi, no samo se ozlijedio; a ovaj puca kao da mu je golman najbolji prijatelj; momčad koja se može pohvaliti najlošijom obranom u ligi; no obrana Nice nastavlja biti darežljiva), eufemizmima i litotama (primjeri: nesigurni ples čudnih prosudbi Donati je počeo; Lermit baš nema oko za detalje; Brazilac nije ni blijeda kopija prošlosezonskih izdanja; no udarac mu je i previše diskretan; dvojbena forma vratara; ne baš sretna i spretna reakcija vratara; udarcem koji se ne može pohvaliti preciznošću; grešaka nije manjkalo), eksklamativnim rečenicama (primjeri: Sjajna izvedba! Bravo, velemajstore! Kakav promašaj sa samo pet-šest metara!) i ocjenjivačkim atributima (neoprezni Hoseni; razigrana Valencia; najskuplji Atleticov igrač Fernando Torres; dvadeset i jedan milijun dolara vrijedan Anelka; karizmatični Francesco Totti; neumoljiv sudac; nesigurni Fernando; zakašnjeli Robinson; statični Ivančić; visoko 3. mjesto; nedostižnih 4:2).

Zabavna se funkcija vidi u brojnim humorističnim elementima i igrama riječima (primjer: U sredini je Fortune, koji bi nakon ovog promašaja mogao promijeniti prezime na primjer u Unfortune). Iz toga se može iščitati novinarska težnja za efektnošću (Silić 1997, 508).

Svakom se događaju na terenu želi pridati važnost, senzacionlnost i grandioznost, otuda upotreba jezičnih figura preuveličavanja. Hiperbolizacija je dominantno izražajno sredstvo. (Primjeri: veleučinak; izvrsni dodavač; nogometni genij; superneugodan; silovit udarac; plejada prilika; golgeterska genijalnost; velemajstor; vrhunsko izdanje; ostatak akcije priča je za nogometne almanahe; jedan nogometni genij slavi u dresu, drugi mu čestita s klupe; čudotvorac iz Lillea.) Jaka mjesta teksta su vlastita imena i nadimci (Bayern, Barca, Topnici, San Siro, Horde zla), bombastične najave (primjeri: nogometna groznica ponovno se vraća u Sarajevo; karta više tražila se u Wolfsburgu) i uvodi (primjeri: to će biti utakmica za gurmane; Poslije Portugala slijedi derbi Premier lige iz susjedstva: Željezničar-Sarajevo, nesvakidašnja poslastica za nogometne zaljubljenike).

Nastojanje na ekonomičnosti i brzoj produkciji reportažnih tekstova rezultira kratkoćom i sažetosti reportaže. Reportaže traju u prosjeku tri minute, a njihova se sažetost vidi u porabi pripovjednoga prezenta (u predstavi i dalje uživa Turčin Albaja koji koristi staru formulu i ponovno ne ostavlja nikakvu nadu vrataru Rostu koje je ove godine prešao u Scholler).

Velika i brza produkcija reportažnih tekstova rezultirala je brojnim klišeiziranim i shematiziranim izrazima (Silić 1997, 508; Katnić-Bakaršić 2001, 162) i konstrukcijama od kojih su neke okamenjene, mrtve metafore (primjeri: poslužiti suigrača, složiti kombinaciju, čuvar mreže, jednostruki strijelac, rezultatska neizvjesnost, svladati vratara, rezultatska kriza, tvrd protivnik, istaknuti kandidaturu za igrača susreta, stići komu na noge, ugledni protivnik, uposliti golmana, predvoditi prvoligašku kolonu, kralj strijelaca, provući se, pritisnuti goste, srediti obranu, igrati na nulu, najstroža kazna, neprecizan udarac, poslužiti suigrača, pronaći suigrača, otvoriti seriju, nastaviti seriju, proslijediti loptu, upisati se u strijelce, ubilježiti pogodak, složiti kombinaciju, poslužiti suigrača, sporni pogodak, probiti obranu, iskoristiti neopreznost, popraviti plasman, prepustiti začelje, probiti se na začelje, postići pogodak, spasiti se poraza, branitelj naslova, voditi bitku, diktirati tempo, željezna obrana, hvatati rezultat, dvostruki strijelac, ustrajno napadati, dalekosežne posljedice, prošetati kroz obranu, nepromijenjen sastav, podići rezultat, počasni gol, finiš utakmice, doći do bodova, bijeg s dna, pasti na 2. mjesto, poslati loptu komu na nogu, brza kombinacija, prijetnja vratima, produžiti seriju, voditi grčevitu borbu, probiti gostujući obranu, vratiti priključak sa samim vrhom, dovesti do naslova, izvesti udarac, prijetiti iz prekida, pokloniti loptu, odnijeti bodove, realizirati kazneni udarac, postići pogodak), stalnim novinarskim epitetima koji se ponavljaju iz reportaže u reportažu (primjeri: konačni ishod, izvrsni dodavač, topovski udarac, silovit udarac, nemoćan vratar, efikasna završnica, spretna realizacija, kronična neefikasnost, sjajna/krasna parada, dalekosežne posljedice, najstroža kazna, okamenjena obrana, respektabilna momčad, prepoznatljiv centaršut, dalekometna lopta, školska akcija, sporni pogodak, neoprezni start, spretna realizacija, bezazlen centaršut, prljav start, bezopasni pokušaj, gubitnički rezultat, ključni potez, siguran strijelac, lijep učinak, raspoložena obrana) te porabom prerađenih frazema i sentencija (primjeri: ne vidi se tko pije, a tko plaća; voda je stigla do ušiju; staviti točku na i; vrag je odnio šalu; dok mačke nema, miševi kolo vode; Lazio je dokaz da svako pravilo ima iznimaka; bolje bod u ruci, nego tri na grani). Fond riječi, izraza, fraza i konstrukcija prilično je ograničen.

Osobine hrvatske televizijske nogometne reportaže uvjetovane televizijskim medijem

Osobine reportaže nužno su uvjetovane njezinim medijem. Izbor medija utječe na promjenu izražajnih sredstava, zato što uz jezična sredstva i sam medij prenosi informacije i dojam (Katnić-Bakaršić 2001, 101, 161). Sveza riječi i slike utječe na količinu i narav televizijskih komentara, vizualna komponenta (televizijska slika) govorenom tekstu daje kontekst (Kovačević, Badurina 2001, 506). Govor televizijske reportaže mora biti plastičan, ali ne izrazito plastičan (poput govora radijske reportaže) jer ima slikovnu dopunu. (Primjeri: rezultat ovog sudara slomljeno je rebro; ovo je bila zahvalnica Munitisa; evo sada i čiste informacije o ugođaju na San Siru; a Gianluca Pagliuca na krivoj nozi ilustrirao je što znači krajnjim naporom izbiti loptu; pokazao nam je kako to rade mladi obrambeni igrači.) Zbog toga je govor televizijske reportaže često eliptičan. Česte su kontekstualne rečenice (primjer: Ali, jao!). One su kratke i bez subjekta, ali su zbog slikovnog konteksta potpuno jasne.

Osobine hrvatske televizijske nogometne reportaže uvjetovane nogometnom temom

Reportaže se razlikuju s obzirom na temu koju obrađuju. Za nogometnu je reportažu karakteristična poraba opće sportske i specifične nogometne terminologije. Radi raznovrsnosti i što preciznijeg izražavanja varira se domaćim i internacionalnim nazivljem, pa i brojnim kolokvijalnim izrazima (zaleđe/ofsajd, vratar/golman kontranapad/kontra/protunapad, vratar/golman, offside-zamka, hat trick, prigoda/prilika/šansa, gol-šansa, liga-gol, score/rezultat/učinak, slobodan udarac/slobodnjak, braniči/štoperi/stoperi, liga/prvenstvo/šampionat, faul/prekršaj/start, remi, napadač, golgeter, vezni igrač).

Nogometni se komentatori služe nogometnim (i nenogometnim) žargonom (vrijeme je polako curilo; klinjo Rooney; pronašao je suigrača na ziceru). Nazivajući igrače, trenere, klubove i navijače njihovim osobnim imenima te originalnim i prevedenim nadimcima, pokazuju svoje blisko poznavanje nogometne materije (Diego, Barca, Topnici, Apotekari, Veliki Žuti, Old Trafford, San Siro).

Za komentiranje sporta esencijalna je mogućnost izražavanja napetosti (Hoće li moći i kako će se vratiti?), zanimljivosti (točku na i uspješnih obrana u ovom susretu Tomislav Rogić stavlja u susretu s Geršakom; dan promašaja; rekorder kola; čelo ljestvice), iznenađenja (iznenađujuće vodstvo Empolija) i preokreta (ali mu aspirin ipak neće trebati). To je razlog postojanja i funkcioniranja brojnih figura (o čemu više piše u poglavlju o jezičnim sredstvima). Novinar stalno obnavlja osjećaj napetosti i zanimljivosti agitirajući publiku (A sada molim ostavite sve što vam odvraća pažnju i pogledajte).

Zbivanja u nogometnim reportažama zapravo sva vrlo slična, pa stoga nužno moraju biti komentirana na sličan način (bez obzira na to koliko novinari nastojali na originalnosti svojeg izraza). Zbog toga se stvorio ograničen repertoar shematiziranih izraza koji se uvijek ponavljaju i prerađuju.

Sportski novinari koji pišu nogometne reportaže osobito su kreativni u tvorbi originalnih polusloženica (primjeri: peta-rješenje, liga-gol, šut-pogodak, liga-pobjeda, polucentaršut-poluudarac, gol-šansa) i u porabi popridjevljenoga glagolskog priloga sadašnjega (gostujuća obrana, vodeći pogodak, gostujući kazneni prostor, gostujuća obrana, gostujući napadač, gostujući navijači, gostujuća mreža, vodeća momčad, vodeći klub), a vole i stvarati konstrukcije s genitivom (mjesto lakoće, pogodak odluke, pogodak sezone, dan promašaja, rekorder kola, čelo ljestvice, najveći derbi vikenda, prva dionica susreta, šef obrane, derbi začelja, šansa susreta, čovjek utakmice, lider lige, igrač utakmice, opsada vrata, arhitekt igre, neefikasnost gostiju, vodstvo Espanyola, slom Espanyola, momčad lige, majstori europskog nogometa, derbi kola, salve protesta, šuma nogu, vodeća momčad lige, kruna njegovih obrana, najljepši pogodak francuskog vikenda, ubacivanje Scholla, plejada prilika, kralj strijelaca, udarac Ronalda, iznenađanje kola, iznenađenje jeseni).

Tekstovna obilježja televizijske nogometne reportaže

Obilježja govorenog i pisanog teksta

Televizijske se nogometne reportaže prvo pišu i poslije čitaju, pa stoga imaju obilježja i govorenog i pisanog teksta. Pročitani tekstovi zbog svoje pripremljene pisane podloge imaju kongruentniju strukturu (Kovačević, Badurina 2001, 51) nego drugi govoreni tekstovi. Zakonitosti koje vladaju u govorenom jeziku dijelom se razlikuju od zakonitosti koje vladaju u pisanom jeziku, što je dopušteno u govoru, ne mora biti prihvatljivo u pismu, i obrnuto, »pravilnost« pisanoga teksta ne mora nužno biti primjerena govorenome iskazu (Kovačević, Badurina 2001 41, 44-45). Te se dvije pravilnosti miješaju i sudaraju u televizijskoj nogometnoj reportaži.

Najvažnija obilježja govorenog teksta su suprasegmentna obilježja: naglasak riječi i rečenice, pauze i intonacija. Iz njih se može odčitati pravo značenje (nijekanje, pitanje, potvrđivanje, ironija, sarkazam) i smisao pojedine rečenice. Ta će obilježja, nažalost, uglavnom ostati izvan ovoga rada. Obilježja su govorenog i razgovornog jezika dominantna u televizijskoj nogometnoj reportaži: brojni kolokvijalizmi (Kovačević, Badurina 2001, 114) karakteristični za nepripremljeno i neformalno izražavanje (primjeri: U prošlom kolu isprašio ju je Betis s glatkih 3:0; opet je roba made in Argentina a čovjek se zove Mauro Camoranesi; sijeva kontra Borussije za 2:2; opasan je tip taj Ajdu; Borussia kao da je ispucala svoju kvotu sreće; nakon što su se svi naskakali i naglavometali; Sedane je razmontirao vodeću momčad prvenstva; krenulo ga je; naći se u sendviču; ovdje mu skida više od zicera; ziheraški nogomet; uhvatiti je na kontri; rezultatski make-up; biti izvan pogona), elementi sportsko-novinarskog žargona u sportskom nazivlju (s puno stranih riječi koje su uvedene zbog raznovrsnosti, zato što su poznatije nego domaće ili zato što snažnije zvuče): centrirati/uputiti centarštut, momčad/sastav/ekipa/dvanaestorica/tim, predah/pauza/poluvrijeme/odmor, stativa/vratnica; penal/jedanaesterac/kazneni udarac), kratke i jednostavne rečenice kojima se novinar izravno obraća publici, upitne i usklične rečenice (primjeri: Što će reći sudac? Bravo!), rečenice pune vokativa i imperativa (primjeri: Cijenjeni gledatelji, dobro došli u još jednu Peticu.). Česte su i poštapalice (prema tome, kao što znamo, kako nam se čini, mislim, i tako dalje, i slično).

Obilježja pisanog teksta prisutna u televizijskoj nogometnoj reportaži su: dugačke, teško izgovorljive rečenice (primjer: U šezdeset i petoj minuti ispred Vieiraa je startao Nigerijac Jobo, ali se lopta odbila do Wiltorda koji se umjesto finese odlučio za snagu i pored obrambenog igrača Antworta pogodio vratnicu.) i neki izrazito pisani oblici kao što su glagolski prilozi prošli i sadašnji (primjeri: Celta je i dalje pojačavala napad želeći vodstvo; No vratar Atletica ispravio je pogrešku obranivši udarac Marcila Bilmeha s bijele točke).

Jezična sredstva u televizijskoj nogometnoj reportaži (neutralna i ekspresivna)

Reportaža mora biti što informativnija pa su zbog toga za nju važna neutralna jezična sredstva kojima se točno i objektivno prenose vijesti i informacije. Reportaža također teži prenijeti ugođaj zbivanja o kojima govori i u njoj implicitno ili eksplicitno vidi stav novinara o događajima. Vidi se i autorska svijest o vlastitoj jezičnokreativnoj funkciji. Zbog toga reportaža sadrži brojna i raznovrsna jezično-ekspresivna sredstva. Ona čak često prevladavaju nad neutralnima. Najprisutnija su ekspresivna sredstva: metafore (lavini iz Burgonje tu nije kraj; ujedno im prepustili i bundesligaški fenjer; Rui Costa je vezao po sredini; Dojučerašnji drugoligaš Racing iz Santandera uzeo je mjeru kraljevskom klubu; Jason Fuell skinuo je paučinu iz kuta Marka Švarcera), usporedbe (dok u Europi protivnici padaju poput snoplja; Ronaldo ga čeka na klupi kao zapeta puška; domaća je momčad sve više nalik limuzini, a vodeća momčad lige cvili i kašlje poput starog trabanta), metonimije (prošlo je 25 godina otkako je West Bromwich zadnji put slavio na ...; pokazao je na 11 metara; sudac je pokazao put u svlačionicu; Smith pokazuje zašto je pozvan u reprezentaciju), kontrasti (Santosa hoće prilika, ali ga neće gol; stvari su mogle krenuti pobjedničkom stazom, no nesreća je imala zadnju riječ; Kao što se očekivalo, vodeći klup prvenstva je Real, ali ne onaj iz Madrida već R. Sociedad iz San Sebastiana), ironija (treba misliti na jadne navijače nenaviknute na pogotke svojih ljubimaca; I još jedna potvrda snage bugarske reprezentacije kada Mančev u njoj sjedi na klupi; momčad koja se može pohvaliti najlošijom obranom u ligi; Ovo je treće isključenje Jemmalija u prvenstvu, tri puta crveni karton u samo jedanaest kola, a dio utakmica logično nije igrao. I to treba moći i znati.), eufemizmi (ali njegova reakcija daleko je od idealne, prije će biti da je sudac pogriješio), litote (niti je Inter bio bez prilika; u susretu gdje se šanse stvaraju na kapaljku promašiti s tri metra nije dobro), epiteti, leksemi ocjene (spretni Nonda, indisponirani Amoroso, anemični Biliškov, lukavi Baraja, izvrsni Guingamp, potopljena i otvorena Roma, visoko drugo mjesto, mladi Bertini, mršavih 1:1, konačnih 2:1) frazemi (diže mu se kosa na glavi; ima trikove u šeširu; voda je došla do grla; kocka se sa sudbinom), sentencije (tko će kome, ako ne svoj svome; svaki početak je težak), hiperbole (Francesco Totti zaokružio je svoj veleučinak trećim pogotkom; nebeski visok; superefektan gol; rekordno kolo po efikasnosti; s Ronaldhinom je svaki protivnik u opasnosti; način na koji je Totti odnio loptu ispred Montera, kako ju je primio i proslijedio u mrežu treba uvrstiti u nogometne udžbenike za sva vremena), retorička pitanja (Kako li će utakmica završiti? Hoće li moći i kako će se vratiti? Sigurno se pitate gdje su prilike Bayera?), paradoksoniKao što se očekivalo, vodeći klub prvenstva je Real, ali ne onaj iz Madrida već Real Sociedad iz San Sebastiana; no njegovi su centaršutevi bili jednako neuhvatljivi i vlastitim suigračima), igre riječima (U sredini je Fortune, koji bi nakon ovog promašaja mogao promijeniti prezime na primjer u Unfortune) i perifraze (branitelj naslova bježi; povratnik u prvu ligu). Figurativnost diskursa ima uvjerljivačku i ekspresivnu ulogu (Katnić-Bakaršić 2001, 342).

Pored neutralnih i ekspresivnih, za reportažu su karakteristična i izražajna sredstva koja su inicijalno bila ekspresivna, ali su se zbog česte i stalne upotrebe prestala doživljavati kao obilježena. (To su takozvane mrtve figure bez estetske i arugmentativne funkcije.) Evo primjera nekolicine tih shematiziranih izraza: zapečatiti sudbinu; upisati se u strijelce; realizirati šansu; osigurati bod; osigurati pobjedu; dovesti u vodstvo; naći put do mreže; zatresti mrežu; donijeti prevagu na terenu; prošetati nekoga; obilježiti utakmicu; u redovima momčadi; zabilježiti pobjedu; biti u vodstvu; uposliti vratara/igrača; postaviti (konačni) rezultat; zadržati priključak; ostvariti pobjedu; probiti se na 7. mjesto; prepustiti loptu; odlučno zaustaviti; skupiti bodove; pretrpjeti poraz; silovito tući; preokrenuti susret... Iako autori nastoje na originalnosti i zanimljivosti, jezična su sredstva vrlo predvidljiva, ponekad automatizirana. Određena automatizacija jezičnih sredstava omogućuje brzu produkciju novinskih tekstova.

Literatura

• Katnić-Bakaršić, Marina (2001), Stilistika, Sarajevo, Naučna i univerzitetska knjiga.
• Kovačević, Marina i Badurina, Lada (2001), Raslojavanje jezične stvarnosti, Rijeka, Izdavački centar Rijeka.
• Samardžija, Marko (1995), Leksikologija hrvatskoga jezika i povijest hrvatskoga jezika u XX. stoljeću, Zagreb, Školska knjiga.
• Silić, Josip (1997), Novinarski stil hrvatskoga standardnog jezika, Kolo, 3/1997, str. 495-513.