Sponza: priča o povijesti, priča o samostalnosti
U popodnevnim satima četvrtoga dana seminara polaznici su posjetili Sponzu, gotičko-renesansnu palaču izgrađenu 1520. godine. U doba Dubrovačke Republike u njezinu su atriju bili smješteni carinarnica, skladišta, blagajna, kovnica novca, Akademija složnih. Polaznike je kroz ovu palaču, u kojoj se danas nalazi Državni arhiv, proveo arhivist specijalist Zoran Perović.
Perović je polaznike uveo u prostoriju Državnog arhiva te potom iznio osnovne informacije o povijesti zgrade i grada Dubrovnika. Istaknuo je da se po količini, starosti i vrijednosti podataka Arhiv može smatrati jednim od najstarijih i najbogatijih u ovome dijelu Europe. Ukupna građa podijeljena je u nešto više od 400 fondova i zbirki, a najvredniji fondovi oni su Dubrovačke Republike, koji sadrže više od 7.000 uvezanih knjiga, 15.000 spisa i više od 100.000 samostalnih isprava.
Polaznicima su pokazani neki od najdragocjenijih dokumenata koji se čuvaju u fundusu Arhiva. Najstariji je originalni dokument Bula pape Benedikta VIII. iz 1022. godine, kojom taj papa određuje teritorij Dubrovačke nadbiskupije. Perović je tijekom izložbe polaznike podsjetio na procvat i moć dubrovačke trgovine i diplomacije, a za tu prigodu izložio je tri isprave. Pomorsko-trgovački ugovor između Pise, Dubrovnika i Splita iz 1169. najstarija je sačuvana originalna isprava napisana u Dubrovniku. Kao dokaz održavanja dobrosusjedskih odnosa ističe se Povelja Kulina bana iz 1189., kojom se Kulin, ban bosanski, obvezuje na vječno prijateljstvo s Dubrovčanima te im dodjeljuje slobodu trgovanja u svojoj zemlji. Treći izloženi dokument jest Ugovor o prijateljstvu i trgovini iz 1279. koji sadržava najstariji sačuvani pečat dubrovačke općine. Polaznici su imali priliku vidjeti i falsifikat odnosno Ispravu pape Zaharije iz 13. stoljeća.
Perović je okupljenima govorio i o utemeljenju komunalne notarske službe 1278. godine. Istaknuo je da je za prvoga javnog notara imenovan učeni Talijan Tomasino de Savere. Napomenuo je da su notarske knjige vrijedan dio arhivskoga gradiva jer u njima možemo pratiti razvoj dubrovačkoga povijesnog mentaliteta. Tako su u njima primjerice upisivane odluke kneza, razni trgovački sporazumi, potvrde o posudbi novca, ženidbeni ugovori, oporuke dubrovačke vlastele i pučana. Izložena je i Višegradska povelja iz 1358. godine, jedna od najljepših, kojom se utvrđuje vrhovna vlast ugarsko-hrvatskih kraljeva nad Dubrovnikom.
Prisutne je osobito zainteresirao sadržaj zapisa triju vijeća Dubrovačke Republike. Perović je pokazao zapis Velikoga vijeća iz 1416., u kojemu na području od Splita do Budve zabranjuje trgovinu robljem. Godine 1577. uvodi odluku o karanteni kao mjeru zaštite od unošenja i širenja zaraznih bolesti, posebice kuge. »Privilegium navigationis ad partes orientes« iz 1433. isprava je kojom se Dubrovčanima dopušta slobodna plovidbu s nevjernicima, točnije u zemljama Istoka.
Prisutni su imali priliku proučiti i dvije povelje bosanskih vladara: povelju bosanskoga vladara Stjepana Tomaševića iz 1461. i povelju kralja Tvrtka I. Bio je izložen i zanimljiv ferman turskoga sultana Mehmeda II. iz 1458., pisan talijanskim jezikom na latinici.
Perović je za okupljene pripremio i sačuvani rukopis dubrovačkoga komediografa Marina Držića iz 1552., oporuku Džive Gundulić s početka 17. stoljeća, dekret francuskoga kralja o imenovanju Ruđera Boškovića ravnateljem optike u francuskoj mornarici, originalno pismo carice i kraljice Marije Terezije knezu i vijećnicima Dubrovačke Republike i dopis francuskoga cara Napoleona iz 1805. godine. Izložbu arhivskoga blaga zaključio je dubrovačkim mačjim šapama – srednjovjekovnom knjigom čija je stranica uljepšana otiscima mačjih šapa.
