Diplomatske lukavštine
Današnji popodnevni program omogućio je polaznicima seminara još jedan posjet palači Sponzi. U njezinim prostorijama dočekala ih je dr. sc. Vesna Miović. Ona je polaznicima, koristeći se izvorima iz prevedenih sultanskih spisa, govorila o zanimljivosti opstanka Dubrovačke Republike, koja je samostalnost uspjela očuvati sve od prve polovice 15. stoljeća do pada 1808. godine.
Dubrovnik je Osmanlijama bio važna neutralna luka bogata informacijama, ali i snalažljiva je dubrovačka diplomacija imala važnu ulogu u očuvanju samostalnosti Republike. Dubrovčani su svoj položaj znali dobro iskoristiti te su tako stvorili široko polje za manipuliranje Istokom i Zapadom. Dr. sc. Vesna Miović osvrnula se na neke od diplomatskih lukavština kojima su Dubrovčani održavali svoje povlastice.
Odnos Dubrovnika i Osmanskog Carstva temeljio se na plaćanju harača kojeg su sultanu nosila dvojica plemića nazvanih »poklisarima harača«. Na plaćanje harača od 1500 zlatnika Dubrovčani su pristali 1458. godine. Sultan Mehmed Osvajač taj je iznos stalno povećavao, pa je on 1480. narastao na čak 12 500 zlatnika. Od početka 18. stoljeća isti se iznos plaćao svake treće godine.
Prema riječima dr. sc. Vesne Miović, upravo je harač bio važno manipulativno sredstvo: Dubrovčani su koristili svaku priliku kako bi izbjegli ili odgodili plaćanje harača. Također, vješto su uspijevali štedjeti. Primjerice, tijekom 18. stoljeća, zlatnike su na osmanskom teritoriju mijenjali u srebrnjake i njima plaćali harač.
Dr. sc. Vesna Miović kao jednu od zanimljivih metoda održavanja povlastica kod Osmanlija navela je i dokazivanje bezopasnosti: skrivanje bogatstva, prikaze siromašnog života poklisara u Istanbulu itd. Posebna diplomatska metoda kojom su se Dubrovčani služili u kriznim situacijama bila je svojevrsna ucjena o napuštanju države, čime su uvijek uspijevali prevladati probleme.
Dubrovčani su učili jako puno jezika, a veliko je znanje uvijek oduševljavalo Osmanlije. Prof. dr. sc. Vesna Miović istaknula je veliku važnost dragomana početnica. Jednu su početnicu iz 16. stoljeća, napisanu na arapskom jeziku, mogli vidjeti i polaznici.
Diplomatskim lukavštinama Dubrovčani su uspjeli održati razne povlastice. Plaćali su najnižu carinu, samo dva posto na vrijednost sve vrste roba. Imali su monopol nad prodajom soli, kao i pravo da u osmanskim vodama vade koralje. Niz dokumenata otkriva kako su Dubrovčani postigli zaštitu od Mlečana, od svih drugih razbojnika, od gladi, zatim zaštitu prava da ne plaćaju nijedan namet, zaštitu zarade dubrovačke luke te brojne druge povlastice. Slabljenjem Osmanskog Carstva opadala je uloga Dubrovnika.
Polaznici su imali priliku vidjeti razne dokumente i spise koji svjedoče o zanimljivim dubrovačko-osmanskim odnosima.
Tako su se imali priliku uvjeriti u korist postojanja samostalne Dubrovačke Republike za Osmansko Carstvo te upoznati s raznim načinima na koje su Dubrovčani ublažavali vazalni odnos prema Porti.
