Izlet na Elafitsko otočje
Prvi tjedan 38. seminara Zagrebačke slavističke škole zaključen je cjelodnevnim izletom na Elafitsko otočje, odnosno na otoke Koločep, Šipan i Lopud. Na otoku Koločepu polaznicima je predavanje o povijesti Dubrovačke Republike održao prof. dr. sc. Tvrtko Jakovina, dok je na otoku Šipanu predavanje o kulturnom krajoliku otoka Šipana održala dr. sc. Željka Čorak.
Govoreći o povijesti Dubrovačke Republike prof. dr. sc. Tvrtko Jakovina istaknuo je podatke koji se pojavljuju u literaturi, a koji nisu potpuno istiniti ili barem zavređuju da se objasne. Tako je, između ostaloga, rekao kako je Dubrovačka Republika unatoč najintenzivnijoj trgovini i razmjeni sa zaleđem, prije svega bila pomorska, trgovačka sila. Pokazuje to i niz Dubrovčana koji su napravili karijeru u španjolskoj službi u Južnoj Americi, ali i legenda o plemenu indijanaca Croatan u Virginiji, u SAD-u. Naime, nakon što su doseljenici iz Ujedinjenog Kraljevstva u Virginiju, ostali odsječeni od Engleske nekoliko godina, zbog rata Španjolaca i Engleza, cjelokupna je kolonija nestala. Ostao je tek zapis imena Cro i Croatan u drvetu pa se pretpostavljalo da ih je odveo narod toga imena. Kako nikada nije pronađen ni jedan ostatak ili trag, neki su pretpostavili da je riječ o Indijancima koji su se povezali s iseljenim Hrvatima koji su preko Dubrovnika, u vrijeme osmanlijskih napada, prenapučili Republiku pa su prebačeni u Novi svijet. Tamo su se, tobože, pomiješali s Indijancima, davši im ime. Gotovo je posve sigurno da je sve navedeno konstrukcija, ali je važna jer pokazuje vezu, kontakt koji je postojao između Dubrovnika i američkog svijeta.
Prof. dr. sc. Tvrtko Jakovina naglasio je kako je zanimljivo i to da se u povijesnoj literaturi slabije kvalitete često govorilo da je Dubrovačka Republika priznala Sjedinjene Američke Države, nakon što su proglašene 1776. godine. No, to se nikada nije dogodilo, bez obzira na sugestije konzula Republike u Parizu i Madridu. Dubrovčani su očito bili previše oprezni, mislili su na reakciju Engleza pa je sve ostalo tek na razmišljanju. U vrijeme osamostaljenja i borbe za priznanje RH krivo se govorilo da bi SAD trebao »vratititi« Hrvatskoj rano priznanje od Dubrovačke Republike.
Na otoku Šipanu polaznike je dočekala dr. sc. Željka Čorak. Uvodno je rekla kako je Šipan savršen primjer povijesti i kulturnog krajolika Mediterana, ali i kako je to tema sa sve više riječi a - nažalost - sa sve manje dokaza.
Otok Šipan najveći je od elafitskih otoka te ima dva naselja - Suđurađ i Šipansku Luku. Značajne građevine koje se nalaze na otoku Šipanu su renesansni dvorac obitelji Stjepović-Skočibuha, kula Pakljena te crkva Sv. Duha u Suđurđu, koju su polaznici imali prilike vidjeti. Crkva Sv. Duha jedna je od dvije najpoznatije crkve-tvrđave u Hrvatskoj, jednostavnog je geometrijskog oblika s karakterističnim ravnim krovom s kojeg se pruža pogled na najduže polje otoka. Zanimljivo je da je kriterij za razmak između ljetnikovaca, građenih uz polje, bio domet ljudskoga glasa.
Treći od Elafita koje su polaznici posjetili bio je otok Lopud - drugi po veličini u skupini Elafitskih otoka. Karakterizira ga bujna sredozemna vegetacija te nezaobilazna pješčana uvala Šunj na kojoj su se polaznici, po završetku obilaska otoka, imali priliku okupati. Ugodno druženje i zabava nastavljeni su i na plovidbi natrag do Dubrovnika.
