Uvod u sedamdesete
U današnjem prijepodnevnom programu započeo je književnoznanstveni ciklus predavanja »Književne prakse sedamdesetih«. Prvo predavanje pod nazivom »Uvod u sedamdesete« održao je ovogodišnji voditelj ciklusa, prof. dr. sc. Krešimir Bagić.
Prof. dr. sc. Krešimir Bagić na zanimljiv je i pregledan način prikazao politički, idejni, umjetnički i kulturološki kontekst hrvatske književnosti sedamdesetih. Svoje predavanje započeo je pojedinim specifičnostima tadašnje svjetske mode i životnoga stila. Naglasio je kako je razdoblje sedamdesetih u Hrvatskoj bilo iznimno kompleksno i osjetljivo, a gdjekad i proturječno. Budući da se mnogo toga vrtjelo oko politike, profesor Bagić najprije je naznačio politički kontekst.
Istaknuta su tako dva jaka događaja koja su bitno utjecala na razvoj i sudbinu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i Hrvatske kao njezine sastavnice. Desetljeće je počelo 1971. godine Hrvatskim proljećem, a okončano je 1980. godine smrću jugoslavenskoga predsjednika Josipa Broza Tita. Prof. dr. sc. Bagić kratko je skicirao politički okvir i naglasio kako on sugerira represiju i neslobodu kao temeljna obilježja sedamdesetih godina. Ta su obilježja utjecala i na intelektualni život i umjetničke prakse desetljeća.
Prof. dr. sc. Krešimir Bagić govorio je i o dvama reprezentativnim časopisima: »Forumu« i »Pitanjima«. Prema njegovim riječima, konzervativni Akademijin časopis »Forum« držao se kanona i kanonizacije te je objavljivao priloge afirmiranih autora. Profesor Bagić naglasio je u njemu objavljene prijevode i interpretacije važnih tekstova i opusa hrvatske književnosti. Časopis »Pitanja« bio je, pak, novi časopis koji su uređivali i u kojemu su najvećim dijelom surađivali autori koji su tek ulazili u intelektualni i javni prostor. Početkom sedamdesetih susretalo se na stranicama toga časopisa angažirano promišljanje gorućih ideoloških tema te nastojanja da se književnost, jezik i umjetnost promotre iz sasvim nove, poststrukturalističke i psihoanalitičke perspektive. »Pitanja« su promovirala novi naraštaj teoretičara, kritičara i pjesnika koji je i stvarnost i umjetnost shvaćao drukčije od svojih prethodnika.
Prof. dr. sc. Krešimir Bagić pokušao je zatim ukratko predstaviti književne prakse sedamdesetih. Naglasio je da su se tri književna roda - poezija, proza i drama - primjetno razlikovala: pjesničko pismo bilo je ponajviše semiotičko, prozno je bilo manirističko i eskapističko, a dramsko političko. Novim pjesničkim konceptom, koji se artikulirao na stranicama časopisa »Pitanja«, u središte interesa dospijevali su jezik teksta i njegova formalna svojstva. Pjesnici koji su se afirmirali u tom desetljeću (Darko Kolibaš, Milorad Stojević, Zvonko Maković, Ivan Rogić Nehajev, Branimir Bošnjak, Branko Maleš, Ranko Igrić, Dražen Mazur, Zvonko Kovač...) odustajali su od slijeđenja uvriježenih lirskih diskurza i nefikcijskih govornih praksi.
Profesor Bagić istaknuo je tri pjesnika koji su u glavnog »junaka« svojih tekstova pretvarali prazninu. Poslužio se pjesmama Milorada Stojevića (»Ondina bez magistrala«), Dražena Mazura (treća pjesma ciklusa »Četiri amforne pjesme«) i Zvonka Makovića (uvodna pjesma zbirke »Komete, komete«).
Govoreći o prozi sedamdesetih, profesor Bagić istaknuo je naraštaj »hrvatskih borhesovaca« (Pavao Pavličić, Goran Tribuson, Albert Goldstein, Drago Kekanović, Irfan Horozović, Dubravko Jelačić Bužimski, Stjepan Čuić) i načelne odlike njihove poetike poput metatekstualnosti, uokviravanja priče, iskustva fragmenta i mistificiranja prostora. U drugoj polovici sedamdesetih godina javila se nekolicina prozaika koji su ispisivali različite inačice postmodernističke proze (Dubravka Ugrešić, Pero Kvesić, Predrag Raos, Milko Valent, Davor Slamnig...). Profesor Bagić prokomentirao je tezu prema kojoj u sedamdesetima manjka romana te je naglasio kako je prema jednoj postojećoj bibliografiji romana sedamdesetih tiskano preko 230 romana.
Istaknuto je kako se drama u sedamdesetima najčešće realizirala kao politička groteska. Izdvojene su drame »Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja« Ive Brešana i »Kralj Gordogan« Radovana Ivšića - umjetnički protest protiv svih oblika totalitarizma i tiranije
Na kraju predavanja prof. dr. sc. Krešimir Bagić govorio je o umjetničkom, kulturnom i subkulturnom kontekstu. Posebno se osvrnuo na djelovanje slikarsko-kiparske skupine Biafra. Kulturni kontekst sedamdesetih značajno su obilježili film i popularna kultura. Sedamdesete su i zlatno doba hrvatskih televizijskih serija. Kraj desetljeća obilježila je pojava novoga vala na hrvatskoj rock sceni. Razvoj popularne kulture prati i nastanak subkulturalne scene, pa su se u drugoj polovici sedamdesetih, prema terminologiji sociologa Benjamina Perasovića, oblikovale grupacije »šminkera«, »hašomana« i »štemera«.
Prof. dr. sc. Krešimir Bagić zaključio je kako su tekstovi novovalnih pjesama, subkulturalni obrasci ponašanja i slang koji su rabile pojedine skupine na kraju sedamdesetih, a osobito u osamdesetima, postale cijenjeno iskustvo na koje su se pozivali mlađi pisci. Hrvatsko pisci sedamdesetih temeljito su propitali jezik kojim su pisali, tradiciju na koju su se nastavljali i zbilju koja ih je okruživala. Umjesto kao posvećena djelatnost, književnost se sve više shvaćala kao prostor igre te diskurz koji se ne da pripitomiti.
