Renesansni nakit

Nakon uvodnog predavanja književnoznanstvenog ciklusa, polaznici su posjetili Dominikanski samostan, gdje ih je Karmen Gagro provela kroz muzej i održala predavanje o renesansnom nakitu. Samostan je izgrađen u gotičko-renesansnom stilu, u 14. stoljeću, a nalazi se uz gradske zidine u istočnom dijelu starog dijela grada. Dominikanski red u Dubrovniku osnovan je 1225. godine. To je moćni red intelektualaca u koji pristupa uglavnom dubrovačka vlastela.

Muzej samostana uz slike, zbirku relikvijara te liturgijskih predmeta, sadrži i vrijednu zbirku nakita, koja je prvi put pokazana 1986. godine. Kutije nakita tu su dospijevale kao zahvala - što je tradicija koja potječe još iz antike.

Nakit dubrovačkog plemstva koji potječe iz 16. i 17. stoljeća načinjen je od zlata, emajla, bisera i dragog kamenja. Drago kamenje donosi kolorizam koji postaje prepoznatljivo obilježje renesansnog nakita. Najreprezentativniji izloženi nakit veliki su i debeli lanci, četiri do pet metara dužine i ručno rađenih alki, a nosili su ga muškarci i žene.

Nakit iz 17. i 18. stoljeća izrađen je od zlata, dragog kamenja i bisera. Karmen Gagro istaknula je kako su biseri doneseni u 16. stoljeću iz Indije te da je postojao poseban kodeks nošenja bisera. Naime, raskošni biserni nakit smjele su nositi samo udane žene, dok je mlada koja se udaje smjela nositi tek jednu ogrlicu. Postojale su i knjige savjeta koje modno osviještenim ženama preporučuju kako nositi nakit. S obzirom da su biseri prirodno izgrađeni od najfinijeg kalcija, mnogi su ga, u malim količinama, koristili kao dodatak prehrani koji omogućuje dugovječnost.

Uza zlato te drago i poludrago kamenje građanski i pučki nakit iz 19. stoljeća izrađivao se i od koralja. Posljednja grupacija nakita izloženog u muzeju sadržava zavjetne pločice i krune za Gospinu sliku. Rađene su od srebra i pozlaćenog srebra, a potječu iz 18. i 19. stoljeća.

U muzeju se nalazi i prva renesansna slika u Dubrovniku. Djelo je to Nikole Božidarevića koji je 1513. naslikao »Navještenje«. Njegovo je djelo i »Triptih« iz početka 16. stoljeća. Uz Božidarevića u muzeju se nalaze i slike dvojice drugih dubrovačkih slikara iz 15. i 16. stoljeća - Lovre Dobričevića te Mihajla Hamzića. Značajan je muzejski eksponat i veliko raspelo venecijanskog slikara Paola Veneziana iz 14. st. te oltarna pala »sv. Magdalena« talijanskog slikara Tiziana Vecellija.

Uz nakit i slikarstvo polaznici su u muzeju vidjeli i kalotu, odnosno glavu sv. Stjepana, ugarskog kralja, što je bilo posebno zanimljivo seminaristima iz Mađarske. Također su vidjeli moćnik glave sv. Damjana te moćnik prsta sv. Dominika.

Zanimljiva je i velika Biblija pisana na pergameni, kao i autentični naslonjač iz 18. stoljeća, dobro očuvana gotička škrinja te zabat oltarne pregrade s pleternom ornamentikom iz 10. i 11. stoljeća.

Na kraju razgledavanja muzeja prior Marko Bobaš iskazao je polaznicima posebnu čast te ih uveo u samostansku biblioteku koja sadrži vrijedne rukopise i 217 inkunabula.

Nakon razgledavanja biblioteke, prior je još jednom iskazao svoju gostoljubivost te počastio polaznike u samostanskoj blagovaonici.