Prostor i izmještenje u hrvatskoj književnosti i kulturi
U srijedu je u atriju Poslijediplomskoga središta u Dubrovniku predstavljen najnoviji zbornik u izdanju Zagrebačke slavističke škole »Mjesto, granica, identitet: Prostor u hrvatskoj kulturi i književnosti« urednice Lane Molvarec. Zbornik predstavlja zbir transdisciplinarnih tekstova koji su proizvod višegodišnjih nastojanja Škole da izgradi dimenziju kojom uz jezik i književnost zahvaća i ostale sastavnice znanstvenoga polja humanistike (filozofiju, sociologiju, kulturologiju i dr). Zbornik su predstavili voditelj Škole izv. prof. dr. Tvrtko Vuković, prof. dr. Krešimir Bagić i dr. sc. Lana Molvarec.
Tvrtko Vuković uvodno je istaknuo značaj izdavačke djelatnosti Zagrebačke slavističke škole. Osvrnuo se na prikaz procesa završenih projekata suvremenih čitanja lirike, drame i proze u nekoliko posljednjih desetljeća. Naglasio je da ove godine Zbornik pokušava afirmirati spacijalistički obrat koji kod nas nije dovoljno istražen i u tome smislu, na tragu prostorne paradigme, ponuditi novi tip čitanja hrvatske književnosti i hrvatskoga jezika.
Krešimir Bagić rekao je da ukoričeni tekstovi Zbornika pružaju uvid u reprezentaciju prostora i pitanja identiteta u razdobljima od 17. stoljeća do danas, pri čemu svaki autor na svoj način konstruira pojam prostora te gradi priču o njemu. U nastavku je naznačio teze četiriju tekstova. Tekst Stipe Grgasa O hrvatskome spacijalnom imagnariju prepoznaje se po specifičnome principu nabrajanja unutar istoimenog imaginarija. Drugi je predstavljeni tekst Krhotine, kamenščiki, suveniri. Književni prostori sjećanja i političke naracije o pripadnosti napisala Katarina Luketić. Rad je to kojim autorica analizira drugačije oblikovane prostore sjećanja utrte proznim djelima, knjigom Krhotine: Prilog poznavanju hrvatske provincije u devetnaestom stoljeću Željke Čorak te knjigama Muzej bezuvjetne predaje i Ministarstvo boli Dubravke Ugrešić. Rad Katarine Peović Vuković oblikuje predodžbu o virtualnome prostoru kao svojevrsnoj metafizičkoj supstanciji. Profesor je ocijenio i tekst autorice Lane Molvarec »Sjevernjačke vizije« Bekima Sejranovića i Davora Špišića. Skandinavci i Drugi koji problematizira predodžbe o Skandinaviji iz imigrantske perspektive subjekata u romanima Nigdje, niotkuda, Ljepši kraj i zbirci priča Sandale Bekima Serjanovića te u romanu Koljivo Davora Špišića. Razvidno je da je autorica pouzdanom analizom književnih predložaka potvrdila tezu o narušavanju predodžbe o Skandinaviji kao zemlji blagostanja. Ta se slika suprotstavlja oblikovanoj predodžbi u široj (medijskoj) javnosti. Krešimir Bagić zaključio je da Zbornik obogaćuje naše mišljenje o prostoru u hrvatskoj književnosti, a da su tekstovi poticajni i otvaraju nove istraživačke perspektive unutar paradigme prostora.
Izrazivši zadovoljstvo i ponos zbog novoizdanoga Zbornika, Lana Molvarec pojasnila je koncepciju publikacije i njezin naslov te dala kratak pregled temeljnih teoretičara i metodoloških aparata koji povezuju radove. Između ostaloga osvrnula se na odjeke spatial turna (prostornog obrata) u hrvatskoj znanosti i književnosti pronalazeći zakonitosti spomenutoga koncepta u tekstu O hrvatskome spacijalnom imaginariju autora Stipe Grgasa (i njegovim ranijim radovima). Primjenu koncepta ističe i u odnosu na korpus starije hrvatske književnosti, a prema tekstu Ivane Brković Identitet prostora i prostori identiteta/alteriteta u epu Dubrovnik ponovljen Jakete Palmotića Dionorića. Zajedničko je svim tekstovima, naglašava Lana Molvarec, postojanje svijesti o prostoru kao društvenome proizvodu, a posebno se unutar toga nameće povezivanje problema prostora s pitanjem identiteta. Autori tako u svojim tekstovima identitet redovito promatraju kao nikad završen proces koji djeluje uspostavljanjem razlika. Urednica zbornika osvrnula se na specifičan vid istraživanja granice otočnoga izolacionizma u tekstu Marine Bergman Blagaić Reprezentacije otoka, potrošnje otočnosti – otoci i otočani između geografije i diskursa. Prokomentirala je i uspostavljanje analogije između američke državnosti iz doba Emersona i državnosti Austrougarske u vrijeme Matoša u tekstu Tatjane Jukić Matošev Emerson, ili konzekvencije flanerizma. U tekstu »Ovo tursko i iracionalno«. Orijent kao bolest, otrov i lijek u Travničkoj hronici Ive Andrića Marina Protrka Štimec prostor Bosne povezuje s Focaultovim pojmom heterotopije. Lana Molvarec govorila je i o vlastitu tekstu u kojemu se bavi neravnotežom između imigrantske percepcije i javne medijske slike o Skandinaviji.Kao urednica smatra da je Zbornik nastao iz potrebe razjašnjenja pojma prostora, problema izmještenosti i gledanja sebe u odnosu na Drugoga, a da su ta pitanja od velike važnosti za svakoga pojedinca i za svaku kulturu. Pritom je istaknula da nije slučajnost da je Zbornik nastao u Zagrebačkoj slavističkoj školi kao mjestu sjecišta međunarodnih susreta i poznanstava te razmjene iskustava.
