Novosti iz književne kroatistike
O novostima iz književne kroatistike govorio je Aleksandar Mijatović, znanstveni novak pri Katedri za teoriju književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Novosti iz književne kroatističke literature odnose se na razdoblje od kolovoza 2007. do kolovoza 2008. godine. Aleksandar Mijatović iznio je pregled visoko teorijske produkcije te histiografskog rada nekoliko znanstvenika na području književne kroatistike.
Sažetak predavanja
Članak donosi pregled teorijske i historiografske literature u književnoj kroatistici u izvještajnom razdoblju od kolovoza 2007. do kolovoza 2008. godine. Osim knjiga, detaljno se razmatraju i članci objavljeni u časopisima Forum, Književna republika, Književna smotra, Kolo, Republika i Umjetnost riječi. Na osnovu pregleda ove građe uočavaju se tri osnovne tendencije u književnoj kroatistici u proteklom jednogodišnjem razdoblju. Prvo se interesno žarište odnosi na proučavanje prostora i urbaniteta u hrvatskoj književnosti. Teorijska razmatranja urbanog i prostora u hrvatskim književnim djelima (primjerice, odnos otoka i kopna, modernistički velegrad, tranzicijski grad) postaju novom osnovom za promišljanje poetičkih postupaka i uvođenje novih književnopovijesnih hipoteza. Drugo je interesno žarište ponovno razmatranje središnjih tema (npr. autor), čija je diskusija obilježila teoriju u proteklih nekoliko desetljeća. U fokusu su aktualne teorijske rasprave, poput odnosa između Mauricea Balnchota, Jacquesa Derridaa i Emmanuela Levinasa, ali i aktualiziranje hermeneutike kroz obnavljanje interesa za filozofiju Paul Ricoeurea. Treće, ako je interes za stariju hrvatsku književnost zacijelo obilježio dva protekla izvještajna razdoblja, u ovom se razdoblju težište istraživanja premješta na noviju hrvatsku književnost. I tu se otvaraju teme, poput nacije i kanona, koje su donedavno tvorile prešutni okvir hrvatske književne historiografije. U izvještaju se pokazuje da ova nova istraživanja nemaju za svoje polazište samo uvažavanje specifičnosti predmeta teorijskog razmatranja, već i otvorenost prema drugim, često suprotstavljenim, teorijskim perspektivama iz kojih se djelo ili književno razdoblje mogu promotriti.
