Izlet na Elafitsko otočje
Za sudionike Zagrebačke slavističke škole organiziran je, već tradicionalno u programu Škole, izlet na Elafitsko otočje. Ti najjužniji jadranski otoci, koji pripadaju dubrovačkom arhipelagu, spominju se prvi put u djelu Plinija Starijeg Naturalis historia i to u 1. st. poslije Krista. Ime su dobili od grčke riječi élaphos što znači jelen, odnosno élaphitis što znači zemlja bogata jelenima. Na otoku nema povijesnih potvrda o postojanju jelena pa je uvriježeno tumačenje kako ovaj naziv zapravo potječe iz grčke mitologije u kojoj jelen simbolizira šumarke (gajeve) koji su pod posebnom zaštitom božice Artemide.
Elafitsku otočnu skupinu čine otoci Olipa, Jakljan (Lakjan, Lakljan), Šipan, Lopud, Koločep (Kalamota) i Daksa te otočići i hridi Tajan, Crkvina, Goleč, Kosmeč, Mišnjak, Ruda, Sutmiho, Sv. Andrija, V. i M. Skupio i Grebeni. Površinom je najveći otok Šipan, a zatim slijede Jakljan, Lopud i Koločep. Sudionici Škole otisnuli su se iz dubrovačke luke Gruž te posjetili otok Koločep, zatim Šipan te Lopud.
Koločep
Seminariste je kroz otok Koločep proveo mr. sc. Ivica Žile, viši savjetnik-konzervator za arheološku baštinu u Dubrovniku. Uz dvije pješčane uvale smjestila su se malena naselja – Gornje i Donje Čelo, koje povezuje vijugavo šetalište dugo oko tri kilometra. U doba Dubrovačke Republike na Koločepu su se izrađivali brodovi, a zanimljivo je da su čak dva člana posade Columbove Santa Marije bili poznati pomorci s Koločepa. Na otoku se nalazi čak sedam predromaničkih crkvica iz razdoblja između IX. i XI. stoljeća. Seminaristi su razgledali neke od očuvanih crkvica i posjetili tamošnji muzej. Za razliku od većine drugih jadranskih otoka, Koločep je bogat plodnom zemljom i vodom te je prepun raznovrsnog raslinja i visokog drveća.
Šipan
Seminaristima je dr. sc. Željka Čorak, znanstvena savjetnica na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu, na otoku slikovito predstavila povijest kao i današnje stanje otoka Šipana. Između ostalog rekla je kako nam otok Šipan može više dočarati, nego opisati, jer su se na otoku dogodile brojne nepovoljne promjene te da se dogodio svojevrsni raskol između povijesti i zemljopisa u kojem povijest i dalje postoji, no zemljopisni se prikaz promijenio. Šipan je najveći otok u skupini Elafitskih otoka, a na njemu se nalaze dva mjesta po imenu Šipanska luka i Suđurađ. Na otoku postoje mnoge male zavjetne crkvice i kapelice, jer su stoljećima na otoku živjeli mnogobrojni pomorci. Osim maslinama bogat je i vinovom lozom, narančama, mandarinama, smokvama te rogačima. Zanimljivi su za vidjeti ljetnikovci bogate trgovačke obitelji Skočibuha koji potječu iz 16. stoljeća i u čijem su kompleksu sagrađene kule za obranu od gusara te crkva-tvrđava Sv. Duha koja je sagrađena 1577. Svrha takve gradnje jest obrana od Turaka, da bi se moglo skloniti stanovništvo, međutim nikada nije odigrala obrambenu ulogu.
Lopud
Lopud je otok s istoimenim naseljem i malom lukom u skupini Elafitskih otoka, sjeverozapadno od Dubrovnika. Naselje Lopud smješteno je na sjeverozapadnoj strani otoka i ima pogled na Šipan. Dva su brežuljka povezana prekrasnom dolinom kojom staza vodi do uvale pod nazivom Šunj, na drugoj strani otoka. Uvala je Šunj poznata po posebnom ugođaju za kupače.
Drugi tjedan održavanja 37. seminara Zagrebačke skavističke škole započeo je najavom književnoznanstvenog ciklusa predavanja, a prvo predavanje održao je prof. dr. sc. Borislav Mikulić. Uvodni govor o predavačima te glavnim uporištima predavanja u okviru književnoznanstvenog ciklusa Hrvatska književnosti i kultura šezdesetih održao je prof. dr. sc. Davor Dukić, izvanredni profesor te predstojnik Katedre za stariju hrvatsku književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
