Vilim Matula: »Münchhausen«
Kako samo jedan glumac na ogoljenoj sceni svojim talentom, glumom, mimikom i vrlo uvjerljivom imitacijom može utjeloviti različite likove i njihove dinamične dogodovštine, sudionicima 45. seminara Zagrebačke slavističke škole pokazao je Vilim Matula. Predstavu Münchhausen izveo je u atriju Poslijediplomskog središta u Dubrovniku.
Vilim Matula rođen je 1962. u Zagrebu i od djetinjstva se bavi glumom. Nakon završetka Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu (1985) bio je članom glumačkih ansambala Zagrebačkoga gradskog kazališta Komedija i Zagrebačkog kazališta mladih, a od 1997. djeluje kao slobodni umjetnik. Član je i Zagrebačkog glumačkog studija, a niz godina nastupao je na Dubrovačkim ljetnim igrama. U suradnji s teatrologinjom Natašom Govedić pokrenuo je 2000. u Hrvatskoj Boalovo Forum kazalište, u rad kojega su kao sudionici uključeni i žrtve rata, izbjeglice, manjinske populacije poput nacionalnih manjina, LGBT-skupina i dr. Dobitnik je mnogih nagrada, između ostalih Marulićeve nagrade, nagrade „Vladimir Nazor“, glavne glumačke nagrade na Danima satire u Rijeci i nagrade „Fabijan Šovagović“. Među ulogama za koje je nagrađen, upravo uloga baruna Münchhausena ima istaknuto mjesto, a istoimena monodrama koja se već gotovo 20 godina kontinuirano izvodi na domaćim i inozemnim pozornicama stekla je kultni status.Praizvedba monodrame Münchhausen (redatelj Boris Kovačević; producent Roman Šušković Stipanović) održala se 1998. godine, a da i danas privlači publiku, svjedoči pozitivna reakcija slavističkih seminarista.
Vilim Matula u monodrami je utjelovio lik najpoznatijega patološkog lažljivca koji osim na konju zna jahati na topovskoj kugli, a na Mjesecu je bio davno prije Neila Armstronga. Bez kostima, rasvjete i glazbe – čistim glumačkim aparatom – Matula je dočarao zgode pustolova vodeći nas na dvor dviju carica, ruske Katarine Velike i austrijske Marije Terezije, na Krim usred opsade turske utvrde te u carigradsku palaču i harem Sulejmana „Najveličanstvenijeg“.
Uspješno ostvarena interakcija s publikom, iznimna gluma, moć slikovite predodžbe i uvjerljive zvukovne artikulacije te humor i spretna improvizacija naveli su seminariste Škole da Vilima Matulu počaste glasnim pljeskom i pozivom na bis.
