Neofeminizam u Hrvatskoj: nova osjećajnost i strah od jakih žena
Treće predavanje ovogodišnjega ciklusa održala je dr. sc. Renata Jambrešić Kirin, znanstvena savjetnica pri Institutu za etnologiju i folkloristiku te suradnica Centra za ženske studije. Kodirektorica je poslijediplomskoga seminara Feminisms in a transnational perspective (IUC, Dubrovnik 2007 – 2020), članica izvršnoga odbora društva International Society for Folk Narrative Research, članica redakcija ili savjeta časopisa Ethnologia Europaea, Treća, Glasnik Etnografskog instituta SANU, Makedonski folklor. Objavila je knjige Dom i svijet: o ženskoj kulturi pamćenja (2008) i Korice od kamfora (2015) te suuredila osam zbornika radova, od čega šest unutar nakladničkog niza Feminisms in a transnational perspective (2008, 2009, 2011, 2013, 2015, 2018). Znanstvene i stručne radove iz područja kulturne i feminističke antropologije te povijesti žena objavljuje u domaćim i inozemnim časopisima, a kritike, eseje i kratku prozu na Trećemu programu Hrvatskoga radija te u časopisima Quorum, Tema, Treća, Forum, Reči i Književna republika.
Kako je za razumijevanje teme njezina predavanja potrebno okvirno poznavati feminističku djelatnost u Jugoslaviji i Hrvatskoj, izlagačica je donijela kratak pregled feminističkih autorica, institucija, kao što je Centar za ženske studije u Zagrebu, i projekata, kao što je projekt GUESTures, GOSTikulacije kojim su se istraživala (činila vidljivima) iskustva jugoslavenskih gastarbajterica. Istaknula je važnost osnivanja tzv. ženskih arhiva koji su repozitoriji i informacija i emocija koji nude nove interpretacije prošlosti. Navela je i jednu od mogućih periodizacija hrvatskoga feminizma – podjelu na prvo razdoblje (1978 – 1985) pokrenuto konferencijom DRUG-ca žena u kojemu su postavljeni temelji, drugo razdoblje (1986 – 1991) koje je obilježio aktivizam, nastanak prvih ženskih grupa, projekti pomoći ženama žrtvama obiteljskoga nasilja i treće razdoblje (od 1991. do danas) koje je karakteriziralo problematiziranje rastuće ideologije nacionalizma u 90-ima.
Cilj je predavanja osvijestiti ulogu koju su feministice odigrale u oblikovanju afektivne politike u kasnim 70-ima i 80-ima s obzirom na to da postoji malo stručnih radova o toj temi. Izlagačica je navela kako je zbirka eseja Slavenke Drakulić Smrtni grijesi feminizma (1984) označila prvi feministički kulturni rat protiv mudologije (termin je skovala Drakulić za pseudoznanost o muškoj superiornosti) kojemu su ciljevi bili razotkriti seksizam, prikrivenu mizoginiju, borba protiv starih i novih stereotipa o ženama u medijima i protiv diskreditiranja ženskosti. Problematizirala se i muška golotinja te se prvi put govorilo o krizi muškosti. Kritičari mudolozi, kao što je Igor Mandić, feminizam su predstavljali agresivnim i hipokritičnim (zato što su se feministice zalagale za oslobađanje ženske seksualnosti, ali su se protivile pornografiji i prostituciji).
Istaknuta je važnost memoarskih i dnevničkih zapisa Gordane Bosanac, Divne Zečević, Irene Vrkljan, Slavenke Drakulić i dr. koji su bili prožeti neofeminističkom afektivnom politikom – pomogli su učiniti ženske teme vidljivima (npr. ukazivali su na tabuiziranje ženske seksualnosti), u njima su se preuzimali jezični kodovi popularne kulture (tu je izlagačica navela primjer dnevnika Divne Zečević koji obiluje žargonizmima, kolokvijalizmima, vulgarizmima) i kreirali su novu žensku kulturu.
Animozitet prema tadašnjemu neofeminizmu (pojam neofeminizma koristio se kako bi se izbjegle negativne konotacije pojma feminizam) izlagačica je objasnila trima razlozima: strahom od utjecaja Zapada (feminizam kao uvozna ideologija), strahom od talentiranih žena na visokim pozicijama i činjenicom da su feministice bile kritičarke socijalističke društvene zbilje – kritizirale su rascjep između socijalističke teorije i prakse koji se kasnije, kako kaže Slavenka Drakulić, pokazao presudnim za njegov slom.
Na kraju izlaganja postavljeno je pitanje: Zašto nam trebaju rod i seksualnost za razumijevanje povijesti? Na njega je izlagačica odgovorila pozivajući se na Marianne Hirsch – kako bismo mogli razumjeti osobitosti ženskih svjedočenja, kako bi se nevidljivo učinilo vidljivim.
Nina Nodilo
