Razgovori o književnosti i filmu: Renato Baretić i Maša Kolanović

Nakon projekcije filma Osmi povjerenik polaznici su imali priliku upoznati autora romana prema kojemu je snimljen film. S Renatom Baretićem razgovarala je Maša Kolanović, voditeljica književnoznanstvenoga ciklusa predavanja i kulturnih događanja u sklopu Seminara.

Renato Baretić rođen je 1963. godine u Zagrebu. Studirao je političke znanosti, novinarstvo, komparativnu književnost i fonetiku. Od 1983. živi isključivo od pisanja. Radio je kao reporter, televizijski kritičar i politički kolumnist u većini najvažnijih hrvatskih novina (Večernji list, Slobodna Dalmacija, Nedjeljna Dalmacija, Feral Tribune, Globus, Nacional). Sastavljač je pitanja za televizijske kvizove Kviskoteka i Tko želi biti milijunaš. Radio je kao filmski i televizijski koscenarist filma Što je muškarac bez brkova i serije Novo doba. Objavio je zbirke pjesama Riječi iz džepova (1998) i Kome ćemo slati razglednice (2005), romane Osmi povjerenik (2003), Pričaj mi o njoj (2006) i Grand hotel (2008), izbor televizijskih kolumni Kadrovi kadra (2005), monodramu Evanđelje po Marku F. Šimleši (2005), vodič Split za početnike (2015, s Ivicom Ivaniševićem) te slikovnicu Muka malog vuka (2015, ilustracije Davor Šunk). Dobitnik je istaknutih književnih nagrada Vladimir Nazor, Ksaver Šandor Gjalski i Kiklop, a romani su mu prevedeni na brojne europske jezike.

Tijekom razgovora Baretić je otkrio kako je roman Osmi povjerenik nastao iz bijesa – kritika nije dobro prihvatila televizijsku seriju Novo doba na kojoj je radio te ju je ocijenila inferiornom Malome mistu i Životu na sjeveru, pa je odlučio napisati nešto u što bi unio elemente obiju serija. Poslao je dio romana uredniku Kruni Lokotaru i nakon 6 mjeseci roman je bio gotov. Rekao je kako je Trećić stvorio sljepljivanjem mnoštva otoka koje je posjetio u jedan – kao novinar mnogo je putovao Dalmacijom. Trećićanski je dijalekt odredio kao mješavinu bednjanskoga (Baretićeva je majka Bednjanka), raznih dalmatinskih govora, govora Opatije (odakle mu je prva supruga) i australskoga engleskoga. Toninov je pak izlomljeni hrvatski bio inspiriran jednim prijevodom govora naslovnoga lika iz romana Doživljaji dobrog vojnika Švejka u svjetskom ratu. Istaknuo je kako mu je vrlo bitno da voli svoje likove, čak i negativce, jer ih samo tako može učiniti kvalitetnima. Spomenuo je i neke razlike između filma i knjige te rekao da bi prema njegovu mišljenju serija bila prikladniji medij za adaptaciju. Na kraju je objasnio da knjiga (za razliku od filma) ima otvoreni kraj zato što je htio da čitatelj sam izabere kako će priča završiti.

Fotoalbum