Emocije u korpusima: Konstrukcijska gramatika i graf metode analize izražavanja emotivnih kategorija

Prvo predavanje jezikoslovnoga ciklusa drugoga tjedna 48. hrvatskoga seminara za strane slaviste održao je dr. sc. Benedikt Perak, viši asistent na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Završio je studij opće lingvistike i indologije na Sveučilištu u Zagrebu gdje je i doktorirao temom o leksičkome konceptu straha u hrvatskome jeziku. Njegovi su istraživački interesi vezani uz pojmovnu analizu psiholoških stanja i emergencije društvene ontologije uporabom kognitivne lingvistike i korpusnih aplikacija, teorije složenih sustava, kognitivnih znanosti, digitalnih metoda i računalnih aplikacija za obradu prirodnoga jezika, pojmovno mapiranje, menadžment znanja i multimedijsku produkciju. Osnivač je Cultural Complexity Digital Laba i član Centra za jezična istraživanja. Glavni je istraživač na projektu Conceptual network of the linguistic expression of emotions and affective states (EmoCNET). Od 2019. nacionalni je koordinator DARIAH-HR-a i aktivno je uključen u suradnju s CLARIN Parliamentary Debates Corpus Initiative.

Benedikt Perak predavanje je započeo prikazom grafa koji je dobiven metodom istraživanja koju će predstaviti u svome predavanju. Pojam emocija čini središnji čvor i predstavlja središnju kategoriju toga grafa (emocija‑n) koja je s drugim čvorovima, tj. s drugim kategorijama koje su također imenske (misao‑n, osjećaj‑n, doživljaj‑n, razum‑n, strast‑n itd.) povezana u obliku mreže. Iz tih se zatim čvorova zvjezdasto šire novi čvorovi, koji predstavljaju nove pojmove. Mreža čini izuzetno važan koncept u konstrukcijskoj gramatici zato što se njome uspostavlja neki entitet, entitet dobiva svoju vrijednost u odnosu s ostalim entitetima. Središnja kategorija grafa – emocija‑n, kao entitet sam za sebe, bez kategorija/čvorova s kojima je mrežno povezana, ne bi postojala, ne bi imala nikakvu vrijednost jer se ona uspostavlja upravo u odnosu s drugim kategorijama/čvorovima.

Iako ih sami ne možemo doživjeti, tuđa emotivna stanja možemo prepoznati zahvaljujući kodiranju emocija u jeziku. Dvije su osnovne metode prepoznavanja nečijih emotivnih stanja – imitacija i zamišljanje – koje predstavljaju temelj za daljnju mogućnost komunikacije emocija u lingvističkome smislu. Isto tako postoje dva načina opojmljivanja emocija. Prvi pomoću pojmovne metonimije u kojoj dio iskustva predstavlja cjelinu – primjerice suza će najčešće signalizirati tugu, a stiskanje i gnječenje prstiju strah – i drugi pomoću pojmovne metafore u kojoj se dio strukture iz jedne naizgled potpuno drukčije domene preslikava u onu koju želimo opojmiti, npr. u izrazu utopiti tugu u alkoholu u kojemu je tuga objekt koji se može utopiti ili podijeliti tugu s nekim, pri čemu je tuga objekt koji se može dijeliti. Izlagač je zatim detaljnije pojasnio hijerarhiju opojmljivanja emocija kao entiteta koja, istaknuo je, jednako funkcionira i za sve ostale apstraktne pojmove jer počiva na temelju ljudskih kognitivnih procesa. Pri tome je istaknuo važnost jezika kao komunikacijskoga kognitivnoga alata.

U korpusnoj metodi istraživanja koju je prikazao Benedikt Perak korpus predstavlja izvor podataka o obrascima opojmljivanja kategorija u zajednici govornika. U korpusu se prikupljaju primjeri jezične uporabe koji se pohranjuju i obilježavaju na temelju NLP modela (Natural language processing model) tako da se svaka riječ označi nekim tagom (npr. imenica, pridjev i sl.). Metatagiranje svake riječi unutar korpusa omogućuje zatim analizu konstrukcija. Izlagač je za ilustraciju prikazao jedan korpus (Croatian web) koji sadržava pojavnice (tokens) uz koje stoje tagovi (tags) koji predstavljaju vrstu riječi tih pojavnica. Unutar korpusa možemo pretraživati lemu emocija s tagom ‑n kao oznakom za imenicu (emocija‑n) koja je s drugim pojavnicama, također imenicama, povezana veznikom i/ili. Takav pristup predstavlja jednu vrstu konstrukcije koja se zove koordinacija. Uz pojavnicu su emocija‑n unutar korpusa koordinacijom, dakle veznikom i/ili, povezane leme misao‑n, strast‑n, osjećaj‑n, razum‑n, raspoloženje‑n, um‑n, doživljaj‑n, sjećanje‑n, ponašanje‑n itd. To su pojmovi koji su, istaknuo je Perak, intuitivno slični i srodni polazišnoj pojavnici emocija‑n i uz pomoć kojih se ona zapravo određuje. Na taj način koordinacija pokazuje koji su srodni pojmovi za specifične lekseme unutar pretraživanoga korpusa. U kognitivnoj lingvistici, koja polazi od značenja, te su konstrukcije iznimno važne jer nose semantičku funkciju, a takvom je korpusnom metodom moguće pronaći mrežu semantički povezanih pojmova.

Lucija Stahor