Pogled na Zagrebačku slavističku školu s pedesete skaline
Ciklus predavanja otvorila je 22. kolovoza 2022. Ivana Vidović Bolt, redovita profesorica u trajnome zvanju na Katedri za poljski jezik i književnost Odsjeka za zapadnoslavenske jezike i književnosti. Od akademske godine 1997/98. do danas izvodila je nastavu iz dvanaest kolegija na studiju poljskoga jezika i književnosti, sudjeluje u nastavi na poslijediplomskim doktorskim studijima Glotodidaktike, Hrvatske kulture i Lingvistike te istražuje dvojne hrvatsko-poljske veze. Profesorica je obilježila mnoge susrete Škole svojim predavanjima, sudjelovanjem u programu i njegovoj organizaciji, a posebno valja istaknuti prevoditeljske seminare koje je uvela 2005.
Profesorica Vidović Bolt predavanje je započela povijesnim podatkom o utemeljenju Jugoslavenskoga seminara za strane slaviste 1950. po uzoru na različite inozemne škole jezika, a on se kasnije pretočio u ideju o osnivanju samostalnih jezičnih seminara. Ipak, molba za prijedlog osnutka Škole podnesena je tek 1970. Zbog financijskih i političkih razloga prijedlog je prihvaćen nakon dvije godine 15. ožujka 1972, kada i Stjepan Babić predlaže Franju Grčevića za voditelja Škole. Naposljetku je iste godine u Dubrovniku održan prvi Seminar, čiji je voditelj profesor Franjo Grčević, koji se na toj funkciji zadržao do 1981. Mjesto voditelja Škole naslijedili su redom: Mladen Kuzmanović (1982–1998), Marko Samardžija, Krešimir Nemec i Ivo Pranjković (1999), Stipe Botica (2000–2002), Krešimir Bagić (2005–2008), Krešimir Mićanović (2008–2012) i Tvrtko Vuković (2013–2016). Prvom voditeljicom u povijesti Škole postala je Tatjana Pišković 2017, koja je njome upravljala do 2022, kada novom voditeljicom postaje Zrinka Jelaska. Program se do 1991. odvijao tijekom triju tjedana, od kojih bi prva dva polaznici provodili u Dubrovniku, a posljednji u Zagrebu, pritom proučavajući stariju i noviju književnost, kao i teme suvremene književnosti. Ratni je vihor 1991. izmjestio Školu iz Dubrovnika u Zagreb, a potom je svoje privremeno boravište pronašla u Puli, gdje se zadržala do 1998, kada se vratila u Dubrovnik. Taj je povratak u Grad nakon dugih sedam godina bio izrazito emocionalan. Bitan element Škole otpočetka su činila kulturna događanja i bogata ponuda izleta u okviru kojih su polaznici posjećivali Elafite, otočić Lokrum, Cavtat, Ston i brojne druge lokalitete i znamenitosti, a prisustvovali su brojnim kazališnim uprizorenjima te filmskim i glazbenim večerima u sklopu programa Dubrovačkih ljetnih igara. Koliko je rad Škole važan za njegovanje hrvatske filologije, vidljivo je u izdavačkoj djelatnosti, koja je iznjedrila brojne tematski osmišljene zbornike radova sa seminara te ANAGRAM – elektroničku biblioteku tekstova suvremenih hrvatskih pisaca. Uza sve navedeno bitno je spomenuti i nagrade koje je Škole dobila zahvaljujući konzistentnomu radu na prepoznavanju i promicanju hrvatskoga jezika, književnosti i kulture u svijetu – Nagrada Grada Zagreba (1985, 2011), Nagrada Grada Dubrovnika (1991) i Povelja Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (1991). Ipak su najveće nagrade radost i svaki novi povratak bivših sudionika u želji za stjecanjem znanja i iskustava. Najbolji su primjer toga dugogodišnji polaznici koji su se iz studentskih klupa premjestili na predavačka mjesta, a osim toga Škola je ispisala mnoge lijepe priče i u privatnim životima polaznika, što je rezultiralo brojnim prijateljstvima, ljubavima, brakovima.
Iva Orepić
