Središnje arhaične slikovne i jezične predodžbe o (ne)živom svijetu
Nakon sudjelovanja na prvoj Književnoj večeri 54. seminara znanstvena suradnica pri zagrebačkome Institutu za etnologiju i folkloristiku Lidija Bajuk predstavila je središnje arhaične slikovne i jezične predodžbe o (ne)živome svijetu.
Ishodišta se novijih istraživanja hrvatskoga bajoslovlja usmjeravaju prema trima pravcima: baltoslavenskomu obredno-običajnomu usmenomu pjesništvu nastalu na tragu zapisa indoeuropske usmene književnosti, hrvatskim tradicijskim običajima i hrvatskome jezikoslovlju, navodi Bajuk. Okosnica se slavenskih mitskih predodžaba temelji na kozmogonijskome sukobu između gromovnika na vrhu i čuvaru blaga u podnožju. Makrokozmičke sheme upisuju se u mikrokozmičke sheme, slijedom čega će se gromovnik povezati s nebom, a čuvar blaga sa zemljom. U primjeru će se pala mu je sjekira u med dvostruko kodirati božanska sastavnica: gromovnik raspolaže osobitim oruđem i oružjem, odnosno gromom koji se u ljudskome iskustvu predočava uz pomoć sjekire, dok med preuzima ulogu obredne žrtve i hrane gromovnika. Zemlja se ponajprije povezuje s crnom bojom, preuzimajući na sebe ulogu one koja daje život u primjeru ova je moja črna mati zemlja i one koja ga oduzima u primjeru Zemlja ti se otvorila!. Kozmogonijski će se sukob između neba i zemlje ocrtavati u primjeru sastavilo se nebo i zemlja, pričem predavačica uvodi i opreku između muškoga i ženskoga načela. Primjer će krenulo joj je nizbrdo uputiti i na silazak ženskoga načela s vrha u podnožje. Do dolaska Indoeuropljana terra magna kao nositeljica ženskoga načela nalazi se u vrhu kao davateljica života pomoću partenogeneze. Nakon otkrića željeza i početka obrade metala Indoeuropljani postaju ozbiljniji protivnici te je tron potrebno zamijeniti, imajući na umu da se prevlast ženskoga načela povezuje s mirnodopskim razdobljima. Oba će se načela susresti i u primjeru neće grom u koprive, pričem grom nosi muški, a koprive ženski predznak.
Ljudsko će iskustvo smatrati važnim entitete koji ga okružuju i usto mu omogućuju opstanak. U hetitskome će jeziku eja označiti vrbu ivu, a s njom je etimološki povezana eja iz stihova podravske svadbene pjesme (Ne ljuljaj se, kamen moste, / eja, dunda, eja!). Povezanost će se podravske eje s vrbom oslikati i u primjeru vjenčali su se pod vrbom. U primjeru će se moslavačke pjesme (Zaspo Janko pod jablanom… / Pod jablanom, zlatnom granom…) metalna grana nalaziti u krošnji, što se pak mapira u domenu vrha koji nastanjuje gromovnik. Primjer će iz Kastavštine došao je pod zelenu granu označiti pijano stanje. Ondje su gostionice umjesto naziva stavljale zelenu granu i pritom u podrumu držale alkohol, što Bajuk povezuje s djelovanjem čuvara blaga.
Antičke će predodžbe čuvati i hidronimi Drava (od antičkoga boga Drausa) te Sava (od antičkoga boga Savusa). Dunav pak etimologiju pronalazi u slavenskoj mitskoj razdjelnici Dunaju; Perinuša u slavenskome bogu Perunu i slavenskoj božici Peruniki, a Mura i Morava u slavenskoj božici Morana. Među primjerima oronima povezanih sa ženskim načelom izlagačica navodi Babine sikire unutar kojih je u žensku sjekiru upisana munja te Leliju koja se povezuje s božicom Perunikom. Takvu će vezu Bajuk potkrijepiti i nazivom lelija za cvijet peruniku u kajkavskome području. U oronimima Perun i Pernjak izdvaja se per u značenju 'udariti', čime se potvrđuje i veza s gromovnikom. Pravo je ime božanstva tabuizirano, stoga se različita imena slobodno upotrebljavaju za oznaku jednoga božanstva ili obrnuto, naglašava izlagačica.
Na razdjelnici će se svjetova naći brat Jarila i sestra Mor(an)a, blizanci u incestnoj vezi i božanstva slavenskoga kulta rodnosti i plodnosti. Veza je okrunjena svadbom na ljetni suncostaj u znaku vrhunca godišnjega vegetacijskog ciklusa, nakon čega će u drugome dijelu godine početi kopniti njihove mladost, snaga i ljepota sve dok ne dođe do fizičke i psihičke propasti. Kao odjek spomena na božanske blizance zadržali su se pokladni običaji ismijavanja, spaljivanja ili utapanja tijela pokladnih lutaka radi simboličkoga pokretanja novogodišnjega ciklusa rodnosti i plodnosti. Božanska će kći svoje mjesto u hrvatskome jeziku pronaći u primjerima poput imao je noćne more, napravila je dar-mar i oblečena je nedebelo kakti nevolna Marica. Odjeke će božanskoga sina izlagačica pronaći u nazivu sove ćoravi marko kao utjecaja pjesničkoga lika kraljevića Marka, a ujedno i upisivanje Mjeseca kao makrokozmosa u mikrokozmos.
Daniel Čulin
(IG)
