Karnevalesknost kao jedno od središta u hrvatskome filmu
O Bahtinovu pojmu karnevalesknosti kao jednomu od integralnih dijelova hrvatske kinematografije govorila je Višnja Pentić, filmska kritičarka i docentica pri Katedri za skandinavistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Priznata je Nagradom Vladimir Vuković Hrvatskoga društva filmskih kritičara iz 2016. za najbolju filmsku kritičarku, dok je 2022. doktorirala s temom Igranofilmska poetika Kuće na pijesku Ivana Martinca. Autoricom je četiriju kratkometražnih filmova, kao i brojnih stručnih radova o književnosti, filmu i likovnoj umjetnosti.
Predavanje, koje je nastalo na temelju njezine zbirke esejističkih osvrta Prozori – ogledi iz filmske stvarnosti, govori o dvama filmovima: Fiume O Morte! ('Rijeka ili smrt!') Igora Bezinovića iz 2025. te Bino, oko galebovo Nikole Babića iz 1973. Cilj predavanja jest približiti kontekst stvaranja Bezinovićeva filma Fiume O Morte!, kao i objelodaniti postupke koji u kinematografiji nipošto nisu novina, već prikazati da je Fiume O Morte! organski dio jedne izrazito važne filmske tradicije hrvatske kinematografije.
Na samome početku predavanja Pentić se osvrnula na ruskoga teoretičara književnosti Mihaila Mihailoviča Bahtina, koji je u prostor zapadne humanistike dospio 80-ih godina 20. stoljeća ponajprije putem engleskih prijevoda – dva deseteljeća nakon što su njegovi radovi počeli biti objavljivani na ruskome jeziku. Bahtin je svojim književnoteorijskim radom postao jednom od ključnih figura koja je ostvarila nevjerojatan utjecaj u svim granama humanističkih znanosti, pa tako i na znanstvenike usmjerene na filmsku djelatnost. Pentić naglašava da su ključni pojmovi iz Bahtinovih djela još uvijek izrazito primjenjivi – rabljenjem Bahtinovih pojmova karnevalesknosti i polifonije, koncepata koji se nikako ne mogu posve iscrpiti u interpretacijskim analizama, osvrnut će se na već spomenute filmove koji su ostavili značajan trag u hrvatskoj kinematografiji. Zbog Bahtinove ideološke neuklopljivosti i njegovu suprotstavljanju opresivnu režimu u kojemu je obitavao bio je podoban Zapadu. Sve te ideje i misli, koje su za života zahvatile Bahtina, zahvatile su i Igora Bezinovića.
Bezinović, koji dolazi iz Rijeke, više je puta isticao da je film Fiume O Morte! posvećen Riječanima, njegovim sugrađanima. Film je stoga, riječima Pentić, moguće smatrati povratkom njegovim korijenima jer je svoje prethodne filmove realizirao u Zagrebu. Pentić se dotaknula i njegova prvoga filma Blokada, opservacijskoga dokumentarca koji bilježi studentsku blokadu zagrebačkoga Filozofskoga fakulteta iz 2009. Bezinović, koji je i sam sudjelovao u blokadi, zajedno sa svojim prijateljima i kolegama, u filmu je prikazao velike društvene teme, kao i važnost društvenoga aktivizma. Montažni je proces obuhvaćao tristotinjak sati snimljena materijala, koje je pak morao svesti na 90 minuta. Montažu su provodili dvije godine i u tomu su vremenu pokušali pronaći gomolj logično konstruirane priče, koje zapravo nije ni bilo. Nakon izlaska filma 2012. protagonisti blokade tvrdili su nije bilo tako kako je prikazano u filmu, što, kao što tvrdi Pentić, ukazuje na činjenicu da svaki dobar dokumentarac teži igranomu, a svaki igrani film dokumentarnomu. Igor je Bezinović otpočetka svojega kinematografskoga rada posezao i imao ogroman interes za hibridnim filmom – vrstom filma kojemu je nemoguće odrediti konkretan filmski rod zbog njegove fluidnosti.
Kasnije je snimljen film koji je imao veće naznake hibridnosti, nastao na temelju Kratkoga izleta Antuna Šoljana. Pentić smatra da je Bezinović izradio umjetnički spektakularnu kreaciju. Svoje je prijatelje nagovorio da posjete Motovun i prisustvuju Motovunskomu filmskomu festivalu. Prvi dio filma prati desetak njegovih prijatelja naturščika, koje Bezinović dokumentaristički prati, dok u drugome dijelu filma oni kreću u potragu za freskama. Jedini profesionalni glumac u filmu jest Mladen Juričić, koji utjelovljuje predvodnika skupine Roka, dok je naraciju napisao umjetnik Ante Zlatko Stolica.
Pentić nadalje ističe kako Bezinović pokazuje duboku uronjenost u suvremeni kulturni kontekst, što se realiziralo u njegovu ponajboljemu umjetničkomu ostvaraju Fiume O Morte! – filmu koji je intenzivno razvijao deset godina. Film se bavi rekreacijom povijesne epizode koja se zbila stotinjak godina prije snimanja filma – D'Annunzijeve okupacije grada Rijeke. S obzirom na to da ne postoji puno arhivske građe iz toga vremena, Bezinović je, posežući za hibridnom formom, odlučio snimiti dokumentarac u kojemu će Riječani participativno sudjelovati u utjelovljenju kako građana tako i okupatora iz 20. stoljeća. Bezinović je recimo komunalnoga redara, koji je utjelovio D'Annunzija, načinio filmskom zvijezdom. Usto je imao talijanske producente jer mu je, kako naglašava Pentić, bilo važno da se propitkuje D'Annunzijev položaj u nacionalnoj svijesti talijanskoga kanona. Pitao se koliko su građani današnjega doba svjesni onoga što se događalo, a uklapanjem suvremenih fenomena u duže razvojne linije rekonstruira povijest.
Nakraju je Pentić prikazala kratkometražni dokumentarni film Bino, oko galebovo Nikole Babića iz 1973. koji se može smatrati ključnom pretečom Bezinovićeva filma. Film se naslanja na rušenje mita Jugoslavije kao metodu oživljavanja prošlosti vodeći nas s druge strane medalje kako bi propitao narative preko kojih živimo.
Martin Stanković
(IG)
