Cigla
Louisu Kahnu

Sada kad razgovaraš s ciglom
pitaj je koliko anonimnosti
zaprema njezina konkretnost
je li znala što zgrada želi biti
i kako to da je postavljena tako
visoko tik do ruba šume

Zlatan Dumanić

Na svakom je od svjetskih mora,
skriven u runu ovna, pod okriljem
mraka započeo 12 godina krasti
sitne količine teške brodske boje.
Boje što zaudara po ribljem ulju,
algama, tropima, otporu,
seksualnim uslugama,
raspadnutom sapunu.
A u svojoj plavkastoj kapetanskoj kabini
gdje se brodska žarulja ljulja i sja
u njegovom zodijaku, gdje sve se dotiče,
naslonjen na masnu policu od ružina drva,
provodio je vrijeme igrajući se
svojom kapom, šestarom
a bojom ispitivao svoj pogled kroz
okrugli brodski prozor
ne naginjući zbog tog.

Kalifornjani

R. Konj na streljani s autopraonicom
vlasuljarnicom umjetnim noktima itsl.
u kojoj se miješaju i pucaju i Crnci i Hrvati
u svlačionici pokazuje suhe muške uši
nanizane kroz fossa...
što na žicu što na konopac
do crna čvora sa zamašćena kraja

Ljeto je
Otkrio sam da sam u snu ljevoruk
Ljeto je prašilo preko svih brda do ruba pustinje
i natrag
M. Žagar i ja kao tati
punih ruku kojekakvih alata i znanja
šuljali smo se uz bazene preko mokrih
travnjaka k starijim bračnim parovima
raspuštenicama udovicama Meksikancima
i samcima mijenjati žarulje antene
elek. prekidače prigušnice osigurače

A u slavnoj i komodnoj luci San Pedra
s jatima nevidljivih morskih ptica
usidreni pod trajnom tankom omarom
jednog rukavca hladne Humboltdove struje
veliki trgovački brodovi
baš kao i u našoj Rijeci
niti makac

– Boys
where are you from
– From Europe
nakon što smo
u svom manevru pod stropom
malko ispravili ukošene glave
i otresli krila
– Oh
I’m from Idaho
on će nakon što je snažnim repom
sred svog posla ispravio
neki čavao krivo udaren

Natašte i nadohvat

Usred oralnosti natašte
među napetim crtama
jasnoće mekih rubova
kad je kapljica obris
kojemu maleni vektori
pomažu pronaći
svoju teksturu
okrećeš se
i tvoje tijelo
stvara dubinu
valovitim paralelama
odsječku izduženoga
preko nogu preko leđa
preko dva ruba nadohvat

Padova

Utoliko što sam u drugoj polovici
dvadesetoga stoljeća bio smetlar
na autobusnom kolodvoru
mjestu stalne repeticije
i istih pokreta njezina tijela
nastojat ću očima eugenika
Isamu Noguchija kroz zaparu
obrazine teške magareće glave
gledati na sve one dolje
što trguju svetom robom
umiljatošću otvorenom
ljude tako dugo slobodne
gestikulante koji ili mijese
ili drobe kandirane cvjetove
zajedničke nam vjere
od 1 783 660 000 vjernika
s mormonima zajedno
ako me Padova ošinuta
svježim alpskim zrakom
pusti da prođem kroz nju
držeći se tek drhtava dima
jer želja mi je proći onuda
kamo se još nije prolazilo
barem jutros još ne

Pidžin pjesma

Pojedi ga karto vjetrova
njega čovjeka broj 1
s komadom duga nosa
pod kojim gle kako nestaju
smrdljive jabuke i
nestaje kravlje ulje
pojedi ga sada kad govori
i kad su mu haljine
privučene k stolu

A meni
karto vjetrova
naruči pianino
da mi cvili
kao svinja
kad je tučem po
divljim zubima

Naruči mi i kožu
da mi smrdi
i da meni pripada
sada kad živim

Sunce polagano dotiče
skoro sve stvari
a tvoji kotači
karto vjetrova još
su nalik na velike
zvijezde noći

Možeš učiniti ili
ne možeš učiniti
kako da mi odgovoriš

Pjesma sa Sunca

Na Suncu smo tražili
ni grad ni pejzaž
već zrnce žutine
zastalo sred nemilosrđa
hujanja vjetra
i drugih možebitnih
stvari nebeskih i zanata

Iako pod punom spremom
takvo što nismo našli
i s po srca uputili smo se
dalje drugdje ili natrag

Polica za Beuysa

Kako se zrak obnavlja hi-hi
tako pristiže odasvuda hi-hi
zalazi posvuda hi-hi
krunski je svjedok prostora hi-hi
i svejedno mu je hi-hi
da li unutra hi-hi
ili vani hi-hi-ha-ha-ho-ho

Staklar i mesar

Sve što staklar zna o staklu
naučio je od stakla samog
Bravo – kad rukom kao od šale
danas na rubu stola prepolovi
demona bez brige za krv koja
s promjenjivom srećom
miješa se sa zrakom
i odlazi k mesaru preko puta
kod kojega uvijek pršti dok on siječe
a navečer bude oprano jer
takav je red takav je to zanat

Stranica 9

Poslove u kući obavljam bosonog a
oko otoka plivam svaki dan u
slanoj vodi kornjačine školjke
prsnog krasuljka izrezbarenog u
dubini i dospjelog na grudi
nekih naših žena gdje se
mirno zanjiše rijeka prije
vodopada svog sebeljublja što
usađen je na sasvim konkretnoj zemlji
gdje izlaz se traži u
riječima i linearnim galerijama u
kojima si kao u snu uvijek kriv
gdje trne jezik i gdje za knjigom
posežeš rukama stvarnim kao ružna kuća