Nježne rečenice o zimi

Čuo sam ime zimskog sveca
već poslije prve pojedene grude
snijega
sve mi se činilo toplim
u tajnom jeziku npr.
lasice poslije večernje molitve
one trče dijamante da svijetle
do jutra.

Ta prostodušna
milost zimskih večeri
žena nakon što opere tanjure
ljulja me
u svojim toplim dlanovima.

Topim li se, muško,
u nježnim rečenicama o zimi.

Dječja imena

S čašom vode
spasi pustinjskog anđela.
Ptice
pišu prva slova.

Tvoje rečenice su lijepe,
baš kao i sestre tvoje,
može zalutati voće s Gore.

More se razlije.
Grijehe svoje u njemu peremo.
Molim oprati kadu iza sebe.
Na pučini je sunce.

Neka se priredi najljepša
svadba
našim tijelima s dječjim
imenima.

Dnevnik

Religiozan sam čovjek,
uzmem iz vrećice zrno graška
                  i dugo ga grijem u šaci,
sve dok se ne razlista
                  i ne uspne po prstima.
Drugi su zaostajali,
                  pojedeni u snu,
nisu mogli vjerovati u pogrešan život.
Crna mahuna
                  kao da je prepuna neuslišanih molitvi.
A on je preživio,
                  ne čezne ni za kim.
Njegov je posao biti cjelovit.

Znakovi

Dugo sam gledao u sunce,
                  sada učim za sveca.
Sada napokon milosrđe
kaplje kap po kap niz lice.

Ovo su dani
kada mrlje odaju nevidljiv zločin,
kada se peru plahte,
a ruke drhture u sapunici.

A tu: na čistom tkanju jezika,
kako si hladan, bezgrešni dodir;
                  nemoguće ga je izbrisati.

Odnos s prizorom

Ne periferiji grada
umirovljeni hrvatski branitelj
svaki dan
u 6 sati ujutro
svira Lijepu našu
i na jarbol visok 15 metara
podiže trobojnicu.
Ovaj čovjek je religiozan
kažem,
osjećam određenu nesigurnost
u mrzovolji svakodnevlja.
Sjedim u autu
s nogom na papučici gasa
neodlučan
treba li se nešto promijeniti
u bilo kom smislu.
Nekad ne bih dvojio
odjurio bih u nebo
i ostao zauvijek.

O ložaču zvijezda

Neću malo ljubavi
u polusmrti,
sjetio sam se spasitelja
koji me je susreo nekoliko puta u životu
i nagovarao da mu otmem san,
jedan po jedan
kao kada se žito rasipa u sjetvi.
Daleko odavde
jezik mi je opušten.
Zbogom svemu
što sam rasipao u vjetar.
Neću malu smrt mudrost
neka žetva bude temeljita;
daleko je zemlja koju sam potpisao
kada sam se ložio zvijezdama.

U mreži

Pismo je prije jučerašnjeg
a nije svanulo.
Otvaram internet stranicu
www.tuga.hr
jedna izgubljena duša
pjeva o mrtvom Rimbaudu
i traži svoju prvu ljubav
između visokih nanosa snijega.
Pored mene je
moja napola slomljena žena.
Dodirujem njezin dlan
ali ne ostavljam nikakav trag krivnje.
Nikada neću znati
zašto se meni na dlanu
ugasila zvijezda.
U šaci kada je stisnem
na plavom ekranu topi se snijeg.
Noćas je u snu opet vrisnula moja žena,
tuga kojom je budim
jedini je blagoslov i dar njenu strahu.
Zašto bih inače kao blago sačuvao osjećaj krivnje?
Do jutra
u linijama dlana tražio nevidljiv zločin.

Kada prah ustaje

Skoro će u prah
lastavičja gnijezda
i mi ćemo leći duboko
u postelje
a da nisi provjetrila smrt.

A nije da nisam tražio
i pohranjivao ti na tijelu
najtanji zvuk dodira
najljepšeg zvona u suton.

Odavna se moliš
zbog mog jezika
poradi kojeg propadam
u strašno neznanje
još uvijek ne zna mi
sudbinu
prah iz utrobe.

Zametnuti jezik

Ostarjela je tvoja životinja
ona koja je krenula iz sna
neopreznim stopalom
i zaboravila tvoje daleko lice.

Nekad je bilo sretnih dana
pomisli s rukama na očima
a sada traži povišicu milostinje
i ne razumije ono u što vjeruje
kao da je bilo jučer.

Prije nego što se zavrti ime žene
koju sam volio na svome zametnutom
jeziku
pomilovat ću životinju koju pamtim
iz pjesama o mladosti.

Intimna lirika

Kada sam prvi put pobjegao od kuće
ispod jastuka zakopala si klicu smrti
i iznijela plahte na vjetar
izdahnula svjetlost postelje u šake
i dugo je prosijavala između prstiju.

Dok sam ja stopirao anđele na cesti
ti nisi kuhala ni prala
živjela si baš kao anđeli kojima sam dizao
palac u zrak.

Duboko u pustinji zvijezda
mislio sam na svinju
koju puna milosti toviš u svinjcu
i gledaš u moju preko noći obrijanu glavu.